Putopis za sva vremena

Žarko Milenić je za Buybook s ruskog preveo Prizemnu Ameriku, a u nastavku pročitajte "Riječ prevodioca" o ovom kultnom putopisu.

Ilja Arnoldovič Iljf (1897–1937), pisac, dramatičar, scenarista, fotograf i novinar, značajan je dio proze napisao u saradnji s Jevgenijem Petrovičem Petrovim (1902–1942), također piscem, scenaristom, dramatičarom i novinarom, uključujući romane Dvanaest stolica (1928) i njegov nastavak Zlatno tele (1931) te niz filmskih scenarija, zbirke novela Hiljadu i jedan dan ili Nova Šeherezada (1929) i Neobične priče iz života grada Kolokolamska (1928–1929), eseja i vodvilja.

Prizemna Amerika je naslov njihovog putopisa iz 1936. godine. Putujući kao službeni sovjetski pisci u Sjedinjene Američke Države u vrijeme Velike ekonomske krize, Iljf i Petrov na svoj karakterističan duhovit i satiričan način opisuju doživljaje i upoznavanje s američkom kulturom i načinom života, ne suzdržavajući se od kritike kako američke stvarnosti tridesetih godina, tako ni od sovjetskih predrasuda o ‘dekadentnom američkom kapitalizmu’. U septembru 1935. dopisnici novina Pravda, Iljf i Petrov, otišli su u Sjedinjene Američke Države u vrijeme predsjednika Franklina Roosevelta koji je učinio mnogo na zbližavanju SAD‑a i SSSR‑a. To je omogućilo autorima da se slobodno kreću zemljom i pobliže se upoznaju sa životom različitih slojeva američkog društva. Iljf i Petrov su živjeli u Americi tri i po mjeseca. Odlomke iz knjige u nastanku su prvo objavljivali u Pravdi te u časopisu Ogonjok (gdje su objavljene i Iljfove fotografije s putovanja uključene u ovo izdanje), a poslije su u cjelosti objavljeni u časopisu Znamja 1936. godine, dok su 1937. objavljeni kao posebna knjiga.

U sovjetsko vrijeme knjiga je ponovo objavljena 1947, 1961 i 1966. godine, ali je u tim izdanjima tekst bio podvrgnut političkoj cenzuri. Tako su iz teksta nestale reference na Staljina i druge političke ličnosti. Tekst je doživio posebno mnogo izmjena kada je objavljen u Sabranim djelima Iljfa i Petrova 1961. godine. Naprimjer, iz teksta je nestala referenca na preseljenje Charlesa Lindbergha iz Amerike u Evropu nakon otmice i ubistva njegovog sina, što je bilo povezano s Lindberghovom kasnijom saradnjom s nacistima.

Nakon 1947. godine, a u vezi s početkom kampanje za "borbu protiv ulizništva Zapadu" i antiameričkog pravca sovjetske vanjske politike, knjiga je uklonjena iz javnosti i smještena u posebno skladište. Za citiranje knjige ili njenih pojedinih fragmenata ljude su počeli slati u logore pod obrazloženjem "kontrarevolucionarna propaganda ili agitacija". Nakon Staljinove smrti 1953. godine, tokom Hruščova, knjiga se ponovo pojavila u javnosti, baš kao i druga djela Iljfa i Petrova.

Mister Adams, vodič sovjetskog dvojca po Americi, bio je inženjer ruskog odjela General Electricsa, pravim imenom Solomon Abramovič Tron (1872– 1969), koji je odigrao važnu ulogu u elektrifikaciji SSSR‑a, Izraela i Indije. Rođen je u tadašnjoj Latvijskoj Republici SSSR‑a. Godine 1916. emigrirao je u Sjedinjene Američke Države. Po uvjerenju je bio marksist i simpatizer SSSR‑a. Zbog toga mu u SAD‑u 1956. nisu produžili pasoš. Ostatak života je proveo uglavnom u Londonu.

Iljf i Petrov u svom putopisu pišu o njemu: Mister Adams je imao jednostavan odnos prema novcu ‒ malo humora i sasvim malo poštovanja. U tom smislu, on uopće nije bio poput tipičnog Amerikanca.

Pišu i o njegovoj drugoj supruzi, u knjizi zvanoj Becky, pravog imena Florence Wagner Tron. Njih četvero su u kupljenom novom Fordu plemenite mišije boje prešli Ameriku od Atlantika do Tihog okeana i nazad u dva mjeseca (od kraja 1935. do početka 1936).

Na stranicama ove knjige autori detaljno otkrivaju običan život Amerikanaca tog vremena. O tome nam posebno govore poglavlja u kojima im o svom životu govore autostoperi koje su uzimali za saputnike u svom Fordu; čitalac se upoznaje s mnogim američkim slavnim osobama poput Ernesta Hemingwaya, Francisa Townsenda, Henryja Forda i drugih; oni opisuju mnoge gradove i mjesta u Americi kao što su New York, Chicago, Las Vegas, San Francisco, Los Angeles, San Diego; posjećuju indijanska naselja plemena Pueblo i Navaho gdje sažalijevaju njihov život u rezervatima; posjećuju i jedan meksički grad u kojem prisustvuju tamošnjoj koridi i bivaju zgroženi mučenjem i ubijanjem bikova; povremeno se susreću s ruskim emigrantima, uključujući molokane u San Franciscu; opisuju neke američke sportove i manifestacije: rodeo, hrvanje i američki nogomet; penju se na vrh Empire State Buildinga u New Yorku i spuštaju duboko pod zemlju u pećine Carlsbada; detaljno opisuju jedinstve ni američki izum ‒ električnu stolicu zatvora Sing Sing te nastanak sijalice i Edisonovog fonografa; predstavljaju najljepše krajolike Amerike, smještene u prerijama, planinama, nacionalnim parkovima i pustinjama; posjećuju Bijelu kuću u kojoj je američki predsjednik Roosevelt razgovarao s novinarima; detaljno govore o obimnoj filmskoj produkciji u Hollywoodu gdje su pogledali čak stotinu filmova i zaključili da su "ispod svakog nivoa ljudskog dostojanstva" i da su "namijenjeni ptičijem mozgu". Bila im je želja sresti Charlesa Chaplina za kojeg smatraju da se izdvaja od ostalih američkih režisera filmova koji gledaju samo zaradu. To im, nažalost, nije pošlo za rukom jer je on tada radio na filmu Moderna vremena.

Neugodne osobine kao što su standardizacija života, intelektualna pasivnost Amerikanaca, posebno mladih, i lakovjernost stalno se kritiziraju. U isto vrijeme, autori se dive američkim cestama i izvrsnoj usluzi, radnoj sposobnosti, čistoći i organizaciji u svakodnevnom životu i na poslu.

Iz Prizemne Amerike sovjetski čitalac je prvi put saznao za termin publicity, život na kredit i ideologiju potrošnje. Time su utjecali na neke američke pisce poput Kurta Vonneguta, posebno u njegovom romanu Mehanički pijanino (1952) u kojem se jedan indijski radža, boraveći u Americi, čudi onom čemu su se čudili Iljf i Petrov.

Zapažaju da je reklama u tolikoj mjeri prodrla u američki život da kada bi se Amerikanci probudili jednog nevjerovatnog jutra i vidjeli da je reklama nestalo, većina njih bi se našla u najočajnijoj situaciji. Bilo bi nepoznato šta pušiti, piti, kupovati i čak u kojeg Boga vjerovati!

Prizemna Amerika je objavljena na engleskom, španskom, francuskom, italijanskom, rumunskom, češkom, bugarskom i mnogim drugim jezicima.

U Sjedinjenim Američkim Državama je Prizemna Amerika prvi put objavljena nakon Iljfove smrti, 1937. godine, pod naslovom Little Golden America. Ovaj je naziv izmislio izdavač, uprkos protestu autora Petrova i prevodioca Charlesa Malamutha. Prema izdavaču, ovaj je naslov trebao podsjetiti čitaoca na prethodnu knjigu Iljfa i Petrova, Zlatno tele, koja je prethodno objavljena u Sjedinjenim Američkim Državama pod nazivom The Little Golden Calf. Prizemna Amerika postigla je uspjeh među američkim čitaocima i izazvala brojne reakcije kritičara.

Od 1947. godine u sovjetsko vrijeme je izašlo nekoliko knjiga putopisa po Americi, ali niti jedna nije doživjela ni blizu toliki uspjeh kao ova.

U ljeto 2006. godine ruski TV voditelji Vladimir Pozner i Ivan Urgant otputovali su u Sjedinjene Američke Države stopama Iljfa i Petrova, dakle sedamdeset godina poslije. U februaru 2008. je na ruskoj televiziji premijerno prikazana njihova dokumentarna serija u 16 epizoda Prizemna Amerika – tragovima Iljfa i Petrova koje prikazuju običan život savremene Amerike. Objavljen je i DVD s cjelokupnom TV serijom, a njihova istoimena knjiga je objavljena 2008. godine.

Pod velikim utjecajem Iljfa i Petrova pisao je i englesko‑mađarski humorist i novinar George Mikes (1912–1987) poznat po nizu knjiga putopisa.

Pozner i Urgant su pokazali kako se niz stvari u Americi promijenio u današnje vrijeme, ali istovremeno je ne malo toga ostalo isto. Maestralna Prizemna Amerika može se čitati i danas najviše zbog britkog i duhovitog stila i izvrsnih zapažanja. Bez ikakve sumnje – to je putopis za sva vremena.