Preporuka za čitanje: "Anomalija"

Hervé Le Tellier, Anomalija, sa francuskog prevela Tea Mijan.

PIŠE: Pablo Srdanović

Najprodavanija francuska knjiga desetljeća patchwork je znanstvene fantastike, trilera i „lijepe književnosti“, opterećen skepsom egzistencijalističke filozofije i napučen s čak jedanaest podjednako glavnih i mali milijun sporednih likova. Teško se oteti dojmu kako je međunarodni književni fenomen, zvan Anomalija, prije svega spisateljski eksperiment, pokus čija je popularnost tek jedan od mogućih ishoda, možda i najnevjerojatniji.

Jer premda Le Tellierov roman zaista posjeduje određene hitoidne postavke, one su, najblaže rečeno, ispreturane do neprepoznatljivosti. Priča, čiju okosnicu čini sjajna SF-dosjetka povezana s letom Pariz − New York, avionom Air France 006 i njegova dvjesto četrdeset tri putnika, odvija se uglavnom u SAD-u i Francuskoj, ali zalazi diljem globusa – radi se o romanu širokoga dosega, doslovce i metaforički, jednom od onih koji nastoje zahvatiti svijet i život u cjelini. No, neobjašnjiv fenomen koji dovodi u pitanje sve što smo ikada znali o vlastitom postojanju tek je kostur podatan za višeslojnu i vrlo različitu nadgradnju. Koketirajući s parodijom, autor na trenutke ispisuje hollywoodski trash-blockbuster (trumpoliki predsjednik SAD-a tu je neizbježna pojava), da bi malo zatim skrenuo u izravniji društveni angažman ili filozofske pasaže, dekonstruirajući primjerice mehanizme koji se kriju iza pojava kao što su religija ili strah od Drugoga – ipak uvijek uz golemu dozu crnog humora.

Recimo i to da se radi o romanu koji u sebi krije još (barem) jedan roman i još jednog pisca – hladnokrvni, cinični i pomalo nedokučivi Victor Miesel, lik je koji se apsurdu umije smijati u lice, a njegova posljednja knjiga zove se, pogađate, Anomalija. I da, radi se o velikom hitu, pravom fenomenu. Ali vratimo se još trenutak empirijskom autoru, zaigranom Francuzu Hervéu Le Tellieru.

Anomalija je prava biblioteka književnih, filmskih i glazbenih naslova, premrežena je popularnom kulturom i, premda se temelji na znanstvenofantastičnom zapletu, snažno je usidrena u suvremeni povijesni trenutak. Štoviše, kako roman odmiče, dinamično preskačući žanrovske barijere, apstraktno i fantastično postaje sve opipljivije i čitatelj se odjednom nalazi uhvaćen u škripcu, u svojevrsnoj zamci za bonvivane željne književne zabave – okreće stranice gotovo u ognjici, prisiljen intenzivno promišljati o svijetu u kojem živi i vlastitom odgovoru na njega. Nešto slično događa se i Le Tellierovim likovima, jer premda je čitavo čovječanstvo suočeno s nepoznatim i neobjašnjivim, smisleni kolektivni odgovor ovaj put neće biti moguć, a pojedincu će ostati jedino konfrontacija sa samim sobom – osobni izbor i vlastita istina. Kako to i obično biva s dobrom književnošću, Anomalija je jedan od onih romana koji uporno odbija ponuditi konačne i jednoznačne odgovore, ali zato neprestano proizvodi pitanja, prava pitanja, prokazujući usput i nešto od onoga što odgovor nikako ne može biti.