Nekoliko pitanja za autoricu Nadiju Rebronju
Kako je nastajala knjiga i koliko dugo ste radili na njoj?
Knjiga je, notu po notu, nastajala postepeno od 2016. do 2021. godine, kada je zaokružena u konačnu melodiju. ,,88“ je poetsko-prozna muzika koja je odzvanjala u meni u tih pet godina. Najveći dio tekstova nastao je u Andaluziji, dio u Sarajevu i dio u Buenos Airesu.
Šta je za vas književnost?
Umjetnost je puna dimenzija realnosti, punoća i širina svijeta, a poezija je moj prostor. Čak i kada pokušavam da pišem prozu živim sasvim udobno u poeziji.
Imate li književne uzore?
Moje čitalačke i umjetničke fascinacije se kreću od umjetničkog prostora Mediterana, najviše Španije, do Latinske Amerike, preko orijentalnih pjesnika i filozofa. Iznova i iznova čitam najviše Borgesa i Pessou.
U kojim književnim formama se najbolje snalazite?
Smatram da suvremeni književni tekst treba da bira što kraće forme. Moj potpuni izraz je poezija i mikro priča. Mislim da se najkompleksnija promišljanja najsuptilnije mogu reći u svega nekoliko riječi. To se vidi i u knjizi ,,88“.
Da li trenutno pišete nešto novo?
Pišem još jednu melodiju koja je nalik knjizi ,,88“ ali preispituje nove simboličke prostore i nastoji da ruši neke nove granice.
Kako izgleda vaš proces pisanja?
Boravim u Granadi u Andaluziji, šetam ulicama, trgovima, gledam sa vidikovaca, posmatram i skupljam utiske, slike, zvuke, riječi, razgovore, muziku uličnih svirača i zapisujem ideje u notes sjedeći na stepeništima, klupama, trotoarima, mostovima, obalama.
Pratite li domaću književnu scenu – i šta pod njom podrazumijevate?
Pratim vrlo temeljno pjesničku scenu Balkana, manje čitam prozu. Domaće je za mene sve ono što mi je poetički blisko, svaki tekst koji simbolički mogu da otključam i empatijski prihvatim kao svoj.
Šta trenutno čitate?
Trenutno iznova temeljno izučavam Cortazara i unosim u svoje čitanje nove utiske o njegovoj poetici koje sam saznala boraveći u Argentini.
Izabrati jednu pjesmu, bilo kojeg pjesnika ili pjesnikinje.
Asmir Kujović - Najdalje nebo
Ako pogledam u najsitniju zvijezdu
Udaljenu od zemlje bilion svjetlosnih godina,
Vidim je onakvu kakva je bila
Prije bilion godina.
Ako na najdaljem nebu stoji Adem
I gleda u mene teleskopom,
Vidi me onakvog kakav sam bio
Dok sam još bio sa njim, u Edenu.
Novosti
VišePriča "Jeanette sa zida smrti" iz knjige "Dodir časne sestre" Gojka Berića
22.03.2024
Slikovnice kao prvi pogled u svijet književnosti
07.03.2024
Vaša starija prijateljica
07.03.2024
DRAGO GLAMUZINA: Ali zadaća književnosti i jest da nas uznemiri, ona nije bezbrižan bijeg od stvarnosti, već treba razbiti to zaleđeno more u nama
07.03.2024
"koja odzvanja prostorom". protiv genocida: književnost izvan komforne tišine
07.03.2024
Predgovor knjizi "Vidimo se u augustu" G. G. Márqueza
06.03.2024