Nekoliko pitanja za autora Zlatana Nezirovića

Kako je nastajala knjiga i koliko dugo ste radili na njoj?

Prvih par priča, od kojih će neke kasnije postati dio „Pionirska dolina, Sarajevo“, napisao sam još početkom 2020. i mjesecima dijelio samo s malim krugom ljudi. Godinu dana kasnije objavljujem kratke priče na Ajfelovom mostu. Pošto su se tokom pisanja svake od njih otvarala vrata za nešto novo što sam želio izreći, počinjem razmišljati o objavljivanju knjige koja bi pored tih kratkih priča uključivala i one koje sam smatrao predugim za online forme. Pokazalo se da je prošla godina, kada sam imao sreću da mi Buybook prihvati rukopis a sjajni Almin Kaplan postane urednik, zapravo bila period u kojem je nastao veći dio knjige. Dakle, knjiga je nastajala par godina, ali intenzivno sam na njoj radio oko godinu dana.

Šta je za vas književnost?

Književnost vidim kao dragocjeni prozor u živote, iskustva i razmišljanja drugih ljudi. Čitanje knjiga je čarolija koja mi omogućava da istražujem stvarne ili izmišljene svjetove, putujem kroz vrijeme u davnu prošlost ili obećanje daleke budućnosti, obogatim se spoznajama do kojih je na neki drugi način nemoguće doći. Književnost je moje utočište, zamak visokih zidova u kojem se, od kada sam naučio čitati, skrivam od svakojakog dunjalučkog mraka i ludosti.

Imate li književne uzore?

Bio bih presretan da umijem o svojoj mladosti i porodici pisati tako istinito, duboko i slojevito kao neponovljivi Danilo Kiš u „Bašta, pepeo“ i „Rani jadi“.

U kojim književnim formama se najbolje snalazite?

Do sada sam pisao samo kratke priče ali mislim da bih jednako uživao stvarajući i duže forme. Tim prije što se često vraćam na neka sjećanja za koja vjerujem da bi se jedino mogla ispričati kao roman.

Da li trenutno pišete nešto novo?

Kako me i dalje dozivaju priče koje žele postojati nastojim svakodnevno napisati barem nekoliko redova. Mislim da ima više načina kako bi se ti segmenti koji trenutno nastaju mogli strukturirati ali je još uvijek rano za ta razmišljanja.

Kako izgleda vaš proces pisanja?

Pošto živim u azijskom a radim u evropskom dijelu Istanbula, moj proces pisanja zapravo počinje u nadrealnim saobraćajnim gužvama koje neki put traju satima. To je vrijeme kada u mojoj glavi nastaju prvi redovi bilo koje priče. Poslije ću uključiti računar i privući tastaturu sebi znajući da je važniji dio posla već završen.

Pratite li domaću književnu scenu – i šta pod njom podrazumijevate?

Kako već godinama ne živim u Bosni i više ni ne dolazim tako često, domaću književnu scenu ne pratim ni približno pažljivo koliko bih trebao.

Šta trenutno čitate?

„Nikad me ne ostavljaj“ od Kazuo Ishiguro.

Izabrati jednu pjesmu, bilo kojeg pjesnika ili pjesnikinje.

Mustafa Zvizdić: Na šahovskom turniru

IVANICA

Hercegovački pejzaž

Idealan za vesterne

Otac i dječak ulaze

U napušteni kaubojski grad

Na ljetnoj žezi

Miruju salun i pojilo za konje

Malo iza podneva

U glavnoj i jedinoj ulici

Očeva zavijena šaka

Zbog opekotine od automobilskog motora

Detalji nestvarni i s pridjevom filmski

Osim ogromnog dječakovog straha

Iz budućnosti dolaze meci

Koji će ga promašiti