Nekoliko pitanja za autora Faiza Softića

1. Kako je nastajala knjiga priča "Ispod kućne strehe i druge priče" i koliko dugo ste radili na njoj?

Knjiga je nastajala dugi niz godina. Radi se, zapravo, o izboru priča koje sam pisao zadnjih trideset godina.

2. Šta je za vas književnost?

Za mene je književnost vazduh, hljeb i voda.

3. Imate li književne uzore?

Uzore? Ne znam da li su mi to uzori, ali jedan broj pisaca često maršira kroz moju glavu. Od naših: Ćamil Sijarić, Andrić, Selimović, Ibrišimović, Vešović, ali ima jedan pisac iz Srbije, zove se Miroslav Popović, rijetko sam kada imao tako živ roman u rukama kao njegov “Sudbine”, skoro da mi je iz ruku iskakao dok sam čitao. Nije napisao puno - taj roman i nekoliko knjiga priča, ali mnogo više od nekih koji su nakalamali pedesetak izdanja. I kad smo već u Srbiji, klanjam se pred svim što je napisao Bora Stanković. A od onih koji su nam malo dalje mogao bih nabrajati ljetnji dan do podne, ali ću pomenuti samo neka imena: Huan Rulfo i roman "Pedro Paramo", ah kakav je to roman i kakav praznik za čitaoca. Onda Markes, Ljosa, Kortasar… Ismail Kadare i njegova "Tvrđava", pa ruski klasici i pogotovo Turgenjev i njegovi "Lovčevi zapisi". Ovi su mi ovoga časa pali na um… Ima ih još mnogo, mnogo...

4. U kojim književnim formama se najbolje snalazite?

To obično drugi sude i kada sam ja u pitanju neki vrlo ozbiljni pisci kažu da se najbolje snalazim u prozi, a drug pak vele da sam najbolji u pjesmama. Ja lično i prozni tekst doživljavam kao razuđenu pjesmu.

5. Da li trenutno pišete nešto novo?

Uvijek se bilježi i piše, nad mojom književnom radionicom uvijek dimi, što će se reći da u njoj postoji živa duša.

6. Kako izgleda vaš proces pisanja?

Moj proces pisanja nema neki ustaljeni ritam; pišem kada me zapljusnu inspiracije, a onda ne gledam je li dan ili noć i jesam li imao kakvog dugog posla. Meni je inspiracija božija poruka i ne smijem joj se skrivati.

7. Pratite li domaću književnu scenu – i šta pod njom podrazumijevate?

Pod domaćom književnom scenom podrazumijevam sve što se objavljuje na prostoru ex-YU, izuzev Slovenije i Makedonije donekle. Do njihovih knjiga mi se ne da doći. Pratim koliko mogu, i domaću i stranu književnu scenu. Ne znam kako pisac može živjeti a da ne prati šta to cvjeta na književnim poljima.

8. Šta trenutno čitate?

Upravo sam iščitao dva bugarska pisca, Georgija Gospodinova i Georgija Bardarova, trenutno čitam Mariju Todorovu. Posljednji mjeseci su mi u znaku bugarske književnosti.