Strah je naručitelj mjere

"Doista, nemala je tematska i oblikovna amplituda koju je Jahić prošao kroz nešto više od dva desetljeća i nekome može izgledati čudnim što se isti autor dokazao verbalnom pirotehnikom nadrealno-bitničke provenijencije, a potom potvrdio dubokom refleksivnošću i autentičnom zapitanošću etičko-metafizičke inspiracije. Paradoks je znatno manji vodimo li računa o širem društvenom kontekstu i o individualnim fazama svjedočenja i razvoja. Jahićevi rani radovi nastali su u okvirima tada dominantne poetike ludičkog predznaka i dezintegracije značenjske razine, posebno pak u sferi krajnostima sklonog riječkog kruga, a potonje zbirke nužno su slijedile iscrpljenje prvotnoga modela i vodile prema širim vidicima i dubljim uvidima." Tonko Maroević "Preko četvrt stoljeća pjesnikovanja, odnosno sustavnog javljanja stihovima i tekstovima lirskog karaktera, te mjerodavnoga praćenja aktualne poetske prakse, stavlja Ervina Jahića na relevantno mjesto u suvremenoj hrvatskoj pjesničkoj produkciji, a potiče i izaziva također opravdanu pažnju u recepciji izvan sredine u kojoj on pretežno živi i djeluje. Čak nezavisno od intenziteta i dometa njegova nadahnutoga pisanja, a oni mi se čine neospornima i izrazitima, Jahićev je dosad ostvareni opus posebno zanimljiv i po nemalim morfološkim oscilacijama i jakoj polarizaciji između mladenačke ekstatičnosti početaka i kontemplativne zapitanosti zrele faze. Stoga razgovor o njegovom djelu zadobija i obrise općenitoga razmatranja o dominantnim estetičko-poetičkim opredjeljenjima u razdoblju od devedesetih godina prošloga stoljeća pa do drugoga desetljeća novoga milenija." Matija Bošnjak