Sjeverni nasip srca

„Mekoća i nježnost s jedne strane, okrutnost i oholost s druge dovodi lirske subjekte do dramskih sukoba čineći da svaka ova pjesma može biti drama za sebe ili svaka strofa zaseban film. Takva poetička fluidnost vodi nas u unutrašnji svijet (najčešće žene) razarajući dobro poznate i uhodane životne šablone, potirući patrijarhat jače nego li cijela historija. I dok cijela postmoderna kultura svoje tekstove gradi na postojećim tekstovima, Naida Mujkić hrabro zalazi u stvarne živote, nesrećne sudbine i pokazuje kako književni tekst uvijek može biti inovativan, a poezija beskonačna filmska vrpca.“ Šeherzada Džafić   „U zbirci  Sjeverni nasip srca Naida Mujkić ispisuje narativnu poeziju u kojoj je svaka pjesma, bez obzira bila ispovijedna ili funkcionirala kao poetski snimak tuđe egzistencije, osobena proširena metafora. Uglavnom melanholična, a ponekad obilježena i tonom tragičnog egzistencijalnog iskustva, ova poezija daje sliku običnog, malog života i ličnosti u njemu koje se nose s ratnom nesrećom ili zlom ugrađenim u ljudske odnose. To se zlo proteže od zemnog do metafizičkog plana postojanja, a borba s njim u konačnici se dovršava u pjesmi kao jezičkoj kreaciji koja nas ispunjava svojstvenom poetskom katarzom. Pričati o drugima u poeziji, uvlačiti njihovo iskustvo u pjesmu, zastupati ih pred neumitnom nesrećom – humanistički je nagon ove poezije koja se pretače u vrhunsku etičku dramu.“ Enver Kazaz   Pročitajte nekoliko prvih stranica   Sjeverni nasip srca.pdf