Sjećajući se Sobe i drugi eseji

„Ne pamtim oca, ali pamtim tragove koje je na moje stvaralaštvo i život ostavio Sadudin Musabegović“, riječi su kojima Vesko Kadić počinje knjigu kao posvetu čovjeku s kojim je drugovao od sedamdesete godine i koji je imao presudan značaj na njegovo lično profiliranje te koji je vlastitim angažmanom zadužio bh. filmsku i akademsku zajednicu, zahvaljujući pionirskom stvaranju bh. filmske misli, kako Kadić definište Musabegovićevo djelovanje. I ova knjiga i podsjećanje na film “Soba“ dio su duga prema autoru koji je kompletan život posvetio filmu i njegovom značenju, nikada ne zapostavljajući i likovnu umjetnost.