Proleće se na put sprema

Pisan fragmentarno, ovaj roman donosi priču o Gregoru, dječaku-čovjeku kroz kojeg polifonično progovaraju različiti likovi i njihove transgeneracijske priče – o siromaštvu, nepravdi, borbi, bolesti, smrti, preživljavanju, ljubavi. Likovi, iako identitetski različiti, slični su u svojoj osiromašenosti i rastrzanosti, njihov dah je sve kraći, životi im trepere, a snovi se sve češće stapaju sa zbiljom. A ta je zbilja iz dana u dan sve nesigurnija, nestabilnija. Ovo je roman o dječaku koji je volio da plete, o desetak baba od kojih su neke motale duvan i decenijama gledale u more, o bolnicama, smokvama u Skadru, o Istri, kolonistima, Jugoslovenima, o izmicanju tla pod nogama, o borbi – za bolji život.   „Gregor je dječak. Čak i kad odraste. Neobičan je po mnogo čemu. Konstantno ga prate bolest i smrt. Sve oko njega se osipa i raspada. Ali,Proleće se na put sprema nije mračan roman. Ne može ni biti kad ga pripovijeda Gregor. Optimista bez igdje ičega. Samo je u takvom liku Krivokapić mogao razigrati svoj talent za detalj i atmosferu. Samo je u njegov pogled mogao upisati ljepotu svijeta u nestajanju.“ Lejla Kalamujić   „Tko sam? Vječno pitanje. Hrabrost da se ono postavi, odlučnost da se krene u (literarnu) potragu za odgovorom, možda je put ka individualnom oslobođenju. To bi trebao biti jedan od ciljeva dobre književnosti, a u svojoj knjizi Proleće se na put sprema Bojan Krivokapić ka tom cilju korača otmjeno i lirski, duhovito i razigrano, jezički maštovito i rafinirano.“ Daša Drndić   „Magija Bojanove proze je u finom povezivanju dijelova zajedničke povijesti koje smo od sebe odbacili i potisnuli u bezoblični kaos zaboravljenog. Mjera potisnutog i zaboravljenog izranja kroz opći trend nesnalaženja i izgubljenosti u životu. Bojan svojim romanom osvjetljava zatamnjene kutove te napuštene kuće koju vučemo na svojim leđima pitajući se zašto nam je u životu toliko teško, otpušta čvorove koji atmosferu ovog prostora drži zategnutom, izgovara i povezuje ono što su preci utabali a poslije govorili  ’Di je baba zakopala kost. Proleće se na put sprema razgrće traume i donosi svjetlo tamo gdje je predugo vladao mrak.“ Stanislava Nikolić Aras   „Intrigantan, obećavajući romaneskni debi o odrastanju u disfunkcionalnoj porodici i u disfunkcionalnoj zemlji.“ Teofil Pančić