Pješak na Mliječnom putu

Svoja pomiješana osjećanja – strah od smrti i radost življenja, pretače u poeziju pišući svakoga jutra po nekoliko sati. To je postao pjesnikov ritual, navika bez koje se ne može. Pjesnik trenutka, pjesnik egzistencijalnog bezizlaza iz onoga što jesmo i onoga što nam je dano, svoja bogata životna iskustva sažima u, naizgled, jednostavno ispjevavanje. I ne mogu se sjetiti da je iko na tako vješt i poetski pitak način svoj mikrokosmos transponovao u transcendentalne sfere našeg postojanja. Od naizgled najobičnijeg detalja, trena koji nas okrzne i nestane – Lambert pravi pjesmu dajući joj svemirske dimenzije. Sve o sebi, sve o svojim najintimnijim trenucima, ovaj čudesni pjesnik kazuje nepreglednom galerijom poetskih slika koje se vječito poigravaju na njegovom horizontu. Faiz Softić