Panoptikum

Joseph Roth svojim je suvremenicima bio jednako poznat kao romanopisac i kao novinar. Neumorno, više od dvadeset godina, bilježio je važne i nevažne događaje, obilazio znamenita i zanemarena mjesta, pisao o poznatim i nepoznatim ljudima. Panoptikum je zbirka reportaža, putopisa, eseja i kolumni nastalih između 1919. i 1939. godine, od kojih većina prvi put izlazi u hrvatskom prijevodu. Poznavatelji Rothova pripovjedačkog opusa u njima će prepoznati motive, likove i događaje iz njegovih romana i priča: traumatično iskustvo Prvog svjetskog rata, tragično doživljeni raspad Austro-Ugarske Monarhije i melankolično žalovanje za izgubljenom domovinom; širenje desničarskih ideologija u Europi, posebice u Njemačkoj; ambivalentan odnos prema židovstvu i nostalgičnu sliku istočnoeuropskih Židova.  S druge strane, u putopisima iz Francuske, Bijeli gradovi, s iznenađenjem će otkriti Rothovu fascinaciju katoličanstvom i srednjovjekovnom tradicijom, a u ciklusima Hotelsko osoblje i Iz novinske redakcije pronaći će dirljive portrete njegovih anonimnih suvremenika i istančan osjećaj za simptome modernog doba – izmještenost i nepostojanost, socijalnu nejednakost i trijumf malograđanštine, površnost masovne kulture i manipulacijsku narav novih medija. Iz članaka napisanih u egzilu nerijetko izvire duboka netrpeljivost prema Njemačkoj – ne samo razumljiva mržnja prema Trećem Reichu, „filijali pakla na zemlji“, čije najbrutalnije zločine nije doživio, ali ih je vidovito naslutio. U novinarskoj prozi ovog beskućnika uglađenih austrijskih manira i šarmantno zaigranog duha majstorski se prepliću privatno i povijesno, pri čemu jedno drugom ne služe kao banalna i na koncu kičasta ilustracija, nego su nerazdvojiv dio Rothova svjedočanstva o vremenu u kojem je živio; prošlost i sadašnjost Roth je shvaćao osobno.