O ljudima, hrani i bogovima

Velibor Čolić već nekoliko decenija živi u egzilu, u međuvremenu svoje je knjige počeo pisati i objavljivati na francuskome jeziku kod najuglednijih tamošnjih izdavača. U toku 2023. godine boravio je u Vijetnamu i na svome putovanju u Moleskine bilježnicu ispisivao dnevnik „O ljudima, hrani i bogovima“ „Prošao sam kroz ovu zemlju, kroz sela i gradove, kroz mirne i mudre živote ovih ljudi. Pazio sam koliko sam znao i mogao da ne poremetim njihov raspored stvari i tvari“, kaže. Čolić je putnik, ali nije turist, nije otputovao u Vijetnam da bi vidio, već da mu se dogodi taj svijet, da u njemu učestvuje. Lucidan je posmatrač, ima dar lakog prelaska iz duhovitih komentara u melankolične opise. Dolazeći sa Zapada, on se ispisujući stranice ovog dnevnika opire ustaljenom zapadnom doživljaju Vijetnama formiranom na američkom filmu. Kaže da je „u japankama tabanao niz masne ulice Hanoia“, kaže da je „bezuspješno fotografirao Budin osmijeh na oltarima u selima na kineskoj granici“, kaže da je „tronuto gledao komunističku srp i čekić zastavu na jednom mostiću koji je vodio prema drevnim, tamno zelenim gorama Laosa.“ Snimio je stotine fotografija na tom putu, ali kaže da „još uvijek više vjerujem u riječ nego u sliku. Oni koji ne pišu žive i putuju samo jednom. A oni koji pišu, prođu svoje putovanje više puta. Semezdin Mehmedinović