Novi kraj

“Prolazim polako kroz Novi kraj i u tren taj njen dom postaje i moj, taj viteški dom kojem se neprestano vraća, sjećanja koja su ostala tkivo su u kojem je sačuvano jedno cijelo djetinjstvo. Armatura i temelji jedne osobe. (...) Djetinjstvo Đurđice Čilić kao da neprestano tješi moje djetinjstvo, ne postoji drugi način na koji bih to mogla reći – njeno djetinjstvo i toplina tih sjećanja, odnosa, grada koji je na neki način također roditelj ispunjava sve one pukotine koje su ostajale u mojim sjećanjima iz tog vremena.” Monika Herceg   “Novi kraj je, dakako, melanholična knjiga. Kod Đurđice Čilić melanholija je nekako prigušena i otmjena. Sadržana u kratku rečenicu ili u riječ. Kad je carinik na bosanskoj granici pita, ima li šta da prijavi, ona odgovara: samo tugu.” Sinan Gudžević   “Koliko god bili pažljivi, da ne kažem zluradi, Đurđicu Čilić nećete uhvatiti ni u stilskoj ni u slovnoj omašci. Đurđa koja često nemilosrdno a bome i pravično sudi o knjigama, što pismeno što usmeno, i protivi se mainstreamu, sebi ne da oduška u omaškama ni najmanje vrste. Posebno je dojmljivo kako se spisateljka, prevoditeljka, promotorka i intelektualka širokog i raskošnog spektra ne miješa u tuđe svjetove i posla, već širokim i nasmijanim očicama zagleda i sondira samo svoj i svoja. Nikad jednostavnije opisani ljudi i djeca, a nikad ljepši i draži! Nikad konkretnije i decidnije izjave, parafraziram: Ja ne bih ni stršljenu srušila gnijezdo a kamoli lasti. Nemojte da vam se desi da ovu providnost teksta i čistotu iskustva pobrkate sa nečim što nije providnost teksta i čistota iskustva... postoji u engleskom, koji grozno poznajem, jedna divna i pjevljiva riječ za ovakvu literaturu: PURE (čisto, istinsko, neiskvareno).” Goran Samardžić