Skip to product information
1 of 1

Ispod kućne strehe i druge priče

Ispod kućne strehe i druge priče

Imao sam tu čast doći u Faizovo mjesto rođenja, tačnije posmatrati ga sa jednog brda od strane Godijeva, mjesta koje sa Beranama i Rožajama čine mitsko mjesto Bihor; magični realizam je tamo postojao i prije nego što je tim terminom u književnosti opisano nešto što je nadnaravno, a u šta se može povjerovati. Tu sve leti i ništa ne pada na zemlju jer se ona neprestano izmiče. U Faizovom pripovijedanju dramsku radnju često preuzimaju priviđenja i nadnaravne pojave: u prvoj priči to je žena u crnoj haljini sa crvenim šalom, u drugoj mentalno zaostali Salun, u trećoj bijela mačka Bjelica, u četvrtoj hrže nepostojeći konj Đogin, zatim Hule-efendija, pas pretvoren u čovjeka itd. Faiz Softić govori jezikom u kojem je, prema onoj Borhesovoj, na početku svaka riječ bila metafora. Želja da se oslika viđeni prizor, da se opiše i da se unutarnje stanje uporedi sa nečim što ti se čini istinitijim je postupak pričanja priča jezikom prapočetka. Bez obzira da li ga poznajete, kad čitate Faiza, prozu, poeziju, bilo šta, imate osjećaj da ga ne čitate već da vam on svojim glasom priča uživo. „Teško da sam ikada mogao izdržati da sjedim blizu nekog a da ćutim, da ne započnem priču“, reći će Faiz u ovoj knjizi priča koju je urednik spretno podijelio u tri ciklusa. Primjerenim mi se čini opisati svaki ciklus nekim Faizovim citatom, pa bi pred prvim stajalo: „Svako mora čuti da razgovaramo, ali o čemu – niko”. Pred drugim naprimjer: “Ništa se na zemlji više nije crnilo, sem taze iskopanih mezara” i pred trećim: “Ne poznajem nijednog tumača snova u Luksemburgu”. Na kraju, u jednoj od najboljih priča u ovoj izvanrednoj knjizi – „Ispod kućne strehe“, ovaj bosanskosandžački pisac koji neodoljivo podsjeća na velikog meksičkog pisca Juana Rulfa, daje inventuru svoga zavičaja i završava rečenicama: „A kada se sjetim da je sve to bilo i prošlo, podlakticom pokrijem oči i zaplačem. I nije me stid!“ I ne čini vam se, pokrivate i vi svoje, plačete, a da to niko ne vidi. Damir Uzunović

Regular price KM 12,50
Sale price KM 12,50 Regular price KM 25,00 -50%
Sale Sold out

Vendor

Buybook

In stock

Sub total

KM 12,50

Očekivana isporuka: 5—7 radnih dana.

View full details
Proizvod je dostupan: DA

Autor: Softić Faiz
ISBN: 9789926310554
Godina izdanja: 2023
Broj stranica: 234
Težina: 100
Tip uveza: meki
Prevod sa: -
Softić Faiz

Softić Faiz

Faiz Softić (1958, Vrbe, Montenegro) is a prose writer, poet and publicist originally from Sandžak. He was educated in his hometown, Mostar and Sarajevo. The Bosnian war found him in Sarajevo, where he stayed until 1995, when he left for Luxembourg, where he still lives and works as a writer. He writes for various newspapers and magazines. He is the editor-in-chief of the magazine Bihor, which is published in Luxembourg in Bosnian and French. In addition to several collections of poetry and prose, he published three novels: Under the Kun mountain, Fear of the native house and People without an address. Based on an authentic event from Softić's hometown, the novel Under the Kun Mountain was published in several editions and translated into French, and a film script was also written based on it. His literary work is represented in the school programs of Bosnia and Herzegovina, Kosovo and Sandžak. His books were shortlisted for the book of the year in Bosnia and Herzegovina and have been translated into French, German and Hungarian, while translations into Albanian and Turkish are underway. The Night Watchman of the Dogs is his latest novel.

Imao sam tu čast doći u Faizovo mjesto rođenja, tačnije posmatrati ga sa jednog brda od strane Godijeva, mjesta koje sa Beranama i Rožajama čine mitsko mjesto Bihor; magični realizam je tamo postojao i prije nego što je tim terminom u književnosti opisano nešto što je nadnaravno, a u šta se može povjerovati. Tu sve leti i ništa ne pada na zemlju jer se ona neprestano izmiče.

U Faizovom pripovijedanju dramsku radnju često preuzimaju priviđenja i nadnaravne pojave: u prvoj priči to je žena u crnoj haljini sa crvenim šalom, u drugoj mentalno zaostali Salun, u trećoj bijela mačka Bjelica, u četvrtoj hrže nepostojeći konj Đogin, zatim Hule-efendija, pas pretvoren u čovjeka itd. Faiz Softić govori jezikom u kojem je, prema onoj Borhesovoj, na početku svaka riječ bila metafora. Želja da se oslika viđeni prizor, da se opiše i da se unutarnje stanje uporedi sa nečim što ti se čini istinitijim je postupak pričanja priča jezikom prapočetka. Bez obzira da li ga poznajete, kad čitate Faiza, prozu, poeziju, bilo šta, imate osjećaj da ga ne čitate već da vam on svojim glasom priča uživo.

„Teško da sam ikada mogao izdržati da sjedim blizu nekog a da ćutim, da ne započnem priču“, reći će Faiz u ovoj knjizi priča koju je urednik spretno podijelio u tri ciklusa. Primjerenim mi se čini opisati svaki ciklus nekim Faizovim citatom, pa bi pred prvim stajalo: „Svako mora čuti da razgovaramo, ali o čemu – niko”. Pred drugim naprimjer: “Ništa se na zemlji više nije crnilo, sem taze iskopanih mezara” i pred trećim: “Ne poznajem nijednog tumača snova u Luksemburgu”.

Na kraju, u jednoj od najboljih priča u ovoj izvanrednoj knjizi – „Ispod kućne strehe“, ovaj bosanskosandžački pisac koji neodoljivo podsjeća na velikog meksičkog pisca Juana Rulfa, daje inventuru svoga zavičaja i završava rečenicama: „A kada se sjetim da je sve to bilo i prošlo, podlakticom pokrijem oči i zaplačem. I nije me stid!“

I ne čini vam se, pokrivate i vi svoje, plačete, a da to niko ne vidi.

Damir Uzunović

Let us know abour your query!

Slični proizvodi