Nesvrstane pjesme

„Kad čitam njegove stihove, zamišljam jutarnji fajront u zadimljenom, mračnom lokalu, kroz rupice na spuštenim zavjesama ulaze prve jutarnje zrake, po stolovima prevrnute čaše, na podu spavaju pospani, za šankom stojim ja i ispuštam dubok uzdah prije vječne "pretposljednje" čašice,  za klavirom sjedi Tom Waits, u pijanom deliriumu nabija po izlizanim tipkama jadnog instrumenta, zatvorenih očiju maše glavom lijevo desno i mrmlja melodiju isprekidanu kratkim, bolnim krikovima, u separeu narajcani Cohen šapuće sladunjave šansone nekoj elegantnoj mačkici, u to se ona truba polako počne približavat i melodija postaje glasnija i ritam veseliji, na jednom u lokal 'isti Gary Cooper/ sve je ličilo na san' stupi Meša, miče trubu s usana, nasmiješi se, otpljune malo u stranu, ponovo zasvira i čitav svijet je spašen. Bar za danas.“  Bekim Sejranović za Sitni sati u Managvi   „Dobre su one knjige kojima se vraćamo. Nije to nikakav teorijski sud, već mišljenje formirano nakon dugogodišnjeg čitanja. Begić piše knjige kojima će se njegovi čitaoci vraćati. Znam to pouzdano, jer sam jedan od njih. Dijelom je to zbog toga što je u magiju njegovih tekstova upisana muzička inspiracija. Vraćanje ovim pjesmama je kao kad se iznova slušaju dragi albumi.“  Semezdin Mehmedinović