Kuća bez krova

 “U romanu Flaubertova papiga Juliana Barnesa neki engleski doktor, zaljubljenik u Flauberta, prelazi u Francusku da prati tragove autora i njegovih junaka. (...) To je izvanredno pisan tekst, ali to postaje velika literatura negdje pred kraj kada saznajemo da se doktorova supruga otrovala na isti način kao i Emma Bovary. U priči 'Kuća bez krova' Saide Mustajbegović riječ je o vožnji taksijem po Sarajevu, po njegovim brdima i vijugavim sokacima. Prožeta je sjećanjima, mislima, komentarima, i također je vrlo dobar tekst koji postaje dobra književnost na kraju kad prikaže staricu koja vadi hranu iz kontejnera, besprijekorno čisto odjevenu, osim što su bijele pantalone zamrljane žutim flekama nastalim iz upravo uzete konzerve. (...) Ova zbirka priča iskače iz prosjeka i po svojoj vrijednosti i po svojoj vrsti i ne spada među one ‘aktuelne‘ proze koje su preplavile naš književni život.“ Tvrtko Kulenović  „Svaka priča je jedno intimno putovanje u svijet autoricinog glavnog junaka i razotkrivanje nekog bola koji je junacima priča potpuno promijenio život, često ih bacajući u očaj i ne-mjesto iz kojeg nema izlaza. Veoma je zanimljiva perspektiva iz koje nam Mustajbegovićka priča svoje priče. Jednom je to ženska sposobnost uočavanja detalja, drugi put je hladni pogled stranca koji iz svoje perspektive pokušava čitati grad, zatim je to uranjanje u dušu djevojčice kad ‘Uniforme‘ odvode oca.“ Dragana Tomašević