Proizvod je dostupan:
Autor:
Izdavač:
ISBN:
Godina izdanja:
Broj stranica:
Težina:
Tip uveza:
Prevod sa:
NE
Ševko Kadrić
Buybook
9789958301452
2012
225
198
meki
Populis
Zaljubljen u sunce
Ševko Kadrić
“Ševko Kadrić je zašiljio pero, hvatajući se u koštac s teškom zadaćom, romaniziranja života ovoga bosanskog Modiljanija i Krusoa, uokvirujući ga u dvjestotinjak strana knjige naslovljene sa Zaljubljen u sunce, ostajući na tragu pojašnjavanja njegove biografije u kojoj je mnogo toga novog osvjetljeno, autor je nastojao ući u Drljačin `govor šutnje´, traganju za vječitim Smislom i smirenjem, najprije preko Prirode i njena odsjaja na slikarskom platnu razapetom u visovima prenjskim. Sunce ga je, veli pisac uvjek i iznova radovalo: `Prošlo je još nekoliko dana kad je sunce odozgo oblake razrezalo i u komadima ih lijepilo uz stijene ili treptalo po klekovini bora. U njemu se život iznova budio, radovao se suncu, radovao se životu...´ No mnogo češće je glavni lik ovog romana živio i slikao Pustinju, i to onu koja neprestano raste, po onoj Šarčevićevoj: teško onom ko Pustinju skriva, tada i ponor u nama govori i šuti istodobno.
U romanu je i Kadrić prepoznao ovu dubinu življenja, kao doticanje `preleta između dvije tajne´, kao sudbu “vječnog, vraćanja istog”, susreta sebe, svoga Ja u sebi kao biću koje neprekidno traga za svojim bitkom. I lijepo je što autor, i sam zaljubljen u sunce, Drljačinom opredjeljenju bogumilskom, na kraju knjige, `poklanja´ stih koji će sutra, neznan neko valjda, uklesati na Lazin stećak, inspirisan riječima nekog našeg Demorada dijaka: `Ase leži Lazar, posljednji bosanski bogumil / Cijeli život tražih i slikah sunčeve zrake / Ljudi mi se zbog toga rugaše / A ja, kad bih se ponovo rodio / opet bih samo sunce slikao...´ Valjda će promocijom ove knjige, biti bar na tren zaborav potisnut i utisnut ovaj stih na Lazin stećak na Borcima. Amin.“
Ramo Kolar
Podijeli stavku :
Opis proizvoda
“Ševko Kadrić je zašiljio pero, hvatajući se u koštac s teškom zadaćom, romaniziranja života ovoga bosanskog Modiljanija i Krusoa, uokvirujući ga u dvjestotinjak strana knjige naslovljene sa Zaljubljen u sunce, ostajući na tragu pojašnjavanja njegove biografije u kojoj je mnogo toga novog osvjetljeno, autor je nastojao ući u Drljačin `govor šutnje´, traganju za vječitim Smislom i smirenjem, najprije preko Prirode i njena odsjaja na slikarskom platnu razapetom u visovima prenjskim. Sunce ga je, veli pisac uvjek i iznova radovalo: `Prošlo je još nekoliko dana kad je sunce odozgo oblake razrezalo i u komadima ih lijepilo uz stijene ili treptalo po klekovini bora. U njemu se život iznova budio, radovao se suncu, radovao se životu...´ No mnogo češće je glavni lik ovog romana živio i slikao Pustinju, i to onu koja neprestano raste, po onoj Šarčevićevoj: teško onom ko Pustinju skriva, tada i ponor u nama govori i šuti istodobno.
U romanu je i Kadrić prepoznao ovu dubinu življenja, kao doticanje `preleta između dvije tajne´, kao sudbu “vječnog, vraćanja istog”, susreta sebe, svoga Ja u sebi kao biću koje neprekidno traga za svojim bitkom. I lijepo je što autor, i sam zaljubljen u sunce, Drljačinom opredjeljenju bogumilskom, na kraju knjige, `poklanja´ stih koji će sutra, neznan neko valjda, uklesati na Lazin stećak, inspirisan riječima nekog našeg Demorada dijaka: `Ase leži Lazar, posljednji bosanski bogumil / Cijeli život tražih i slikah sunčeve zrake / Ljudi mi se zbog toga rugaše / A ja, kad bih se ponovo rodio / opet bih samo sunce slikao...´ Valjda će promocijom ove knjige, biti bar na tren zaborav potisnut i utisnut ovaj stih na Lazin stećak na Borcima. Amin.“
Ramo Kolar
Književnik, sa iskustvom nastavnika slobodnih aktivnosti, profesora gimnazije, univerzitetskog profe- sora, slikara... poslije devet romana za "odrasle", u priči “Farbanje neba” se pretvara u vjernu sjenu četrnaestogodišnje Merhunise Kantardžić i njene generacije.