Srebrenički inferno

Džemaludin Latić

18.70

Višestruka je moja fasciniranost Srebreničkim infernom Džemaludina Latića. Stotinu sam puta, nakon jula 1995. godine, ustuknuo, prepadnut, pri pomisli da nešto od nepojmljive tragedije Srebrenice pokušam pretvoriti u stihove, sliku, dramu, film - pa odustajao kao što se odustaje od kakvog bogohulnog čina! Kako li je Džemaludin uspio savladati tu, prvu i najtežu prepreku? Nije me iznenadilo njegovo književno-zanatsko umjeće, niti sam se prvi put susreo sa neizmjernim bogatstvom i ljepotom latićevog bosanskog jezika, ali: otkuda mu smjelost, otkuda umjeće, da jedan kolektivni vrisak,opći plač, svenaradno jecanje - pretvara u klasičnu, evropsku (zapadno evropsku, latinsku!) danteovsku tercinu? U stihovnu formu zakoju ne znamo da li ju je teže pisati ili čitati? Da bi se savladalo umjeće čitanja tercina, potrebna su stoljeća puna čitalačkih naraštaja! Latić se, po svemu sudeći, sasvim svjesno odrekao mogućnosti da njegov Srebrenički inferno brzo i lako bude primljen i shvaćen, da tako reći odmah uđe u narod, ovdje, u Bosni. Bilo mu je važnije da sa tzv. Europom komunicira ravnopravno (a, zapravo superiorno) na način na koji ona smatra svojim. Trebat će nekoliko decenija da bošnjački narod u svoja njedra primi ono što je iz njegovih njedara izišlo: Srebrenički inferno Džemaludina Latića.

Abdulah Sidran

Svjesno aludirajući na poetski model svoga velikoga prethodnika iz 14. stoljeća, italijanskog pjesnika Dantea, koji je odslikao Pakao kao božanski izraz kazne za sve zemaljske griješnike na drugom svijetu, Džemaludin Latić svojim Srebreničkim infernom pokazuje da ovosvjetski pakao, u koji su agresori gurnuli Bođnjake, po svojoj morbidnosti, bizarnosti i drugim svim strahovima nimalo ne zaostaje za Danteovom pjesničkom maštom, već je umnogome i nadilazi. Realnost je, po svemu sudeći, bila strašnija i od najstrašnije ljudske mašte ili fantazije!

Aziz Kadribegović

Osmoškolcima bi se to ovako moglo reći: lirikom se pjesnik čini bližim travki, mravu, leptiru i Bogu, a epika ga čini bližim herojstvu ljudske nesavršenosti. Latić je, većinom svoga djela, pjesnik duhovne, pastoralne, pa i folklorne lirike i metafizike. Međutim, Srebrenički inferno, ipak, je epska knjiga. Strašna, bolna i u ljuskome smislu nužna. Veliki čitateljski doživljaj, ali daj Bože da nije morala biti napisana.

Miljenko Jergović

Podijeli stavku :