Bosninan
Engleski
Proizvod je dostupan:
Autor:
Izdavač:
ISBN:
Godina izdanja:
Broj stranica:
Težina:
Tip uveza:
Prevod sa:
NE
Azra Kolaković
Buybook
9789958302640
2015
294
428
tvrdi
Populis
Soba za nikoga
Azra Kolaković
Osjećala sam kako mi se ledi ruka od tekućine prve kemoterapije koja je kap po kap satima već curila kroz infuziju u moje vene i obuzimala mi tijelo na neki čudan način sve više. Pokušavala sam naći bolji položaj u krevetu i nisam mogla puno promijeniti šta god napravila. Žuljalo me sve. Krevet je bio neudoban za mršavicu poput mene, ali nije bio problem više ni u krevetu. Žuljale su me vlastite kosti. Nekako sam se smanjila i utonula u plavu bolničku posteljinu iz koje je virila samo desna ruka u kojoj je bila zabodena igla s cjevčicom. Slučajno sam pogledala lijevu i pomislila da mi se smanjila gejša. I zmaj mi se smanjio! Sve su se tetovaže nekako smanjile i pomjerile sa svog mjesta mršavosti.
A
jednom kad me medicinska sestra ubola nakon bezbroj ubadanja do tada, pomislila
sam na bockanje i grebanje igle mašinice za tetoviranje. A odmah za tim lančano
se nadovezala pomisao i na sve osude što dobronamjerih što lažnih moralista
kako je to tetoviranje zabranjeno, kako nije dozvoljeno u islamu, šejtanska posla
i šta mi sve nisu govorili.
I
evo... ako i to treba da prihvatim - predajem se! Prihvatam. Ako je Bog zaista
trebao da me kazni zbog tog grijeha onda dragi moj Bože ti i ja smo sada kvit.
Kazni me... o Bože kazni me za sve
Riječi
moje davno napisane, otpjevane i proslavljene pjesme. Kroz glavu su mi
prolazili stihovi drugih pjesama i činilo mi se kao da su neke rečenice došle
na naplatu i bila sam svjesna da me čeka sve ono sa čime se još nisam susrela.
Igle, infuzije, pregledi, nalazi, već sam bila umorna od svega, a bio je to tek
početak.
Pročitajte nekoliko prvih stranica
Podijeli stavku :
Opis proizvoda
Osjećala sam kako mi se ledi ruka od tekućine prve kemoterapije koja je kap po kap satima već curila kroz infuziju u moje vene i obuzimala mi tijelo na neki čudan način sve više. Pokušavala sam naći bolji položaj u krevetu i nisam mogla puno promijeniti šta god napravila. Žuljalo me sve. Krevet je bio neudoban za mršavicu poput mene, ali nije bio problem više ni u krevetu. Žuljale su me vlastite kosti. Nekako sam se smanjila i utonula u plavu bolničku posteljinu iz koje je virila samo desna ruka u kojoj je bila zabodena igla s cjevčicom. Slučajno sam pogledala lijevu i pomislila da mi se smanjila gejša. I zmaj mi se smanjio! Sve su se tetovaže nekako smanjile i pomjerile sa svog mjesta mršavosti.
A
jednom kad me medicinska sestra ubola nakon bezbroj ubadanja do tada, pomislila
sam na bockanje i grebanje igle mašinice za tetoviranje. A odmah za tim lančano
se nadovezala pomisao i na sve osude što dobronamjerih što lažnih moralista
kako je to tetoviranje zabranjeno, kako nije dozvoljeno u islamu, šejtanska posla
i šta mi sve nisu govorili.
I
evo... ako i to treba da prihvatim - predajem se! Prihvatam. Ako je Bog zaista
trebao da me kazni zbog tog grijeha onda dragi moj Bože ti i ja smo sada kvit.
Kazni me... o Bože kazni me za sve
Riječi
moje davno napisane, otpjevane i proslavljene pjesme. Kroz glavu su mi
prolazili stihovi drugih pjesama i činilo mi se kao da su neke rečenice došle
na naplatu i bila sam svjesna da me čeka sve ono sa čime se još nisam susrela.
Igle, infuzije, pregledi, nalazi, već sam bila umorna od svega, a bio je to tek
početak.
Pročitajte nekoliko prvih stranica
Azra Kolaković rođena 1. 1. 1977. u Bihaću, BiH. Muzikom se bavi od malih nogu, svira klavir i već u djetinjstvu kao instrumentalista za vrijeme školovanja u Umjetničkoj školi ostvaruje brojne uspjehe i nagrade na takmičenjima širom tadašnje Jugoslavije. Rat u BiH prekida njene ambicije i snove da postane pijanista, te zbog nemogućnosti planiranog nastavka školovanja u Beču, klasičnu muziku zanemaruje potpuno i zamjenjuje je komercijalnom pop muzikom. Prvi put javno nastupa pod umjetničkim imenom Donna Ares 1997. godine na hrvatskom izboru za pjesmu Eurosonga i tako započinje veoma uspješnu muzičku karijeru istaknute i nagrađivane pjevačice, kompozitora i kantautorice, koju prekida saznanje o teškoj dijagnozi karcinoma s metastazama u poodmakloj fazi.
Iako kao kompozitor i tekstopisac piše pjesme i uspješno djeluje skoro dvadeset godina nije ni sanjala da će jednog dana napisati knjigu, ali kako sama kaže da “život piše najbolje romane” svoje je spoznaje, iskustva i saznanja kroz tešku borbu za život pretvorila u svoju prvu knjigu Soba za nikoga u nadi da će pomoći drugim ljudima da se suoče sa svojim strahovima i ličnim borbama, ne samo s rakom i bolestima nego i ludim životnim tempom današnjice.
