Proizvod je dostupan:
Autor:
Izdavač:
ISBN:
Godina izdanja:
Broj stranica:
Težina:
Tip uveza:
Prevod sa:
DA
Jergović Miljenko
Fraktura
-
2018
176
295
tvrdi s ov
-
Sarajevski Marlboro
Jergović Miljenko
Tematizirajući ratnu stvarnost Sarajeva,
priče iz Sarajevskoga Marlbora u poetičkom pogledu superiorno
iznevjeruju konvencije i očekivanja: Jergović ne operira povišenim
emocijama, ne “igra” na sentiment, u njegovu se gledanju svijet i
ljudi ne dijele manihejski na dobre i zle, na zločince i žrtve.
Narativni je postupak stegnut, bez retoričkih paroksizama,
usredotočen na događaj i na ono što se u njemu zbiva s čovjekom,
bez svoje volje bačenim u događaj. A sve je to viđeno kao iz stanja
neke čudovite odvojenosti, koja omogućuje da se sve stvari
sagledavaju i tekstom oblikuju istovremeno u svojoj tvrdoj
stvarnosti i sugestivno oneobičene izvan ičijega i ikakvoga
poznatoga iskustva. Odmah po izlasku prvoga izdanja 1994., Sarajevski
Marlboro — u tom trenutku prva prozna knjiga mladoga
sarajevskog pjesnika i kolumnista — bio je prepoznat kao književni
fenomen. Danas, četvrt stoljeća poslije, kada je Jergović već autor
obimnoga, raznovrsnog, a i dalje otvorenoga opusa, dvadeset devet
kratkih proza iz Sarajevskog Marlbora zrači
jednakom magijom, na neki način još zagonetnijom, ostajući
amblemskom knjigom ovoga pisca, ali i cijele jedne književne
mikroepohe ozračene ratom 1992.–1995. — Ivan Lovrenović
“Pripovijetke Miljenka Jergovića, prava
remek- djela, bajke ovoga kraja stoljeća, uspijevaju pretvoriti u riječi osjećaje
svakog pojedinog stanovnika Sarajeva, nakon što ih je smrt itekako dotaknula:
ništa se spasilo nije, ali jednostavno nije još ni stigao trenutak posljednjeg
oproštaja.” — Carlo Remeny, Famiglia cristiana
“Prije mnogo godina – u neka skoro davna vremena
– kada sam tumarao uzduž i poprijeko Bosnom za svojih ciganskih
lutanja Podunavljem i okolnim zemljama, u Bosni sam naišao i
na sreću. U Jergovićevu svijetu – kao, uostalom, ni u kojem drugom
svijetu – sreća zasigurno ne može postojati, ali unatoč svemu nju
je, paradoksalno, moguće naslutiti; osjećaš je onda kad bi ti mogla
biti na dohvat ruke, pa to njezino nepostojanje čini još
strašnijom. Dakle ne preostaje drugo nego odustati
od stvarnoga, realnoga, života i priviknuti se na neizvjesnost:
‘U tako sačinjenom svijetu’, piše Jergović, ‘postoji elementarno
pravilo koje se svodi na uvijek pripremljenu putnu torbu.’” —
Claudio Magris
“Kao sve velike knjige o ratu, Sarajevski
Marlboro ne govori o ratu – govori o životu. Jergović je
strašno talentiran pisac, a ljude za vrijemeopsade pokazuje u dirljivoj
cjelovitosti. I još jedna stvar: ovo nije knjiga sažaljenja kakvih danas
ima mnogo – Sarajevski Marlboro je knjiga za ljude
koji cijene život.” — Aleksandar Hemon
“Jergovićeve su priče takoreći kišom
granata atomizirane novele, bljeskalice nečuvenoga, koje, kao i svaka dobra
ratna literatura, abnormalno rasvjetljuju kao svakodnevicu, kroz koju na dohvat
ruke prosijava sreća mirnih vremena. U svojoj programatskoj jezgrovitosti i
jednostavnosti ovaj izričaj podsjeća na čuvenu zbirku priča Crvena
konjica (1926.) Isaka Babelja, u sučeljavanju strahota rata i poetskih
dojmova, u svome jarosnom humoru. Kao referentna figura prepoznatljiv je i
Raymond Carver, Jergovićev najdraži (strani) autor: u umijeću izostavljanja, u
vibrirajućem banalitetu neslućenih međuovisnosti, u odabiru sudbonosnih
momenata i istovremenom ostavljanju kraja otvorenim. Autor Sarajevskog
Marlbora služi se prividnim realizmom čija čvrsta površina kroz neizgovoreno
otkriva pogled u dubinu. Tu i tamo ne libi se da pripovjedačkim sredstvima
navođenu spoznaju na kraju — sigurno je sigurno! — izlije u poentu.” — Daniela
Strigl, “Volltext”, Zeitung für Literatur, br. 1, 2009.
“Čitajte ovu knjigu: u Sarajevu su
umirali mnogi ljudi, a tamo se i rodilo 20. stoljeće. Ove priče govore o onome
što se dogodi kada zaboravimo na svoju esencijalnu fragilnost; Jergović
pokazuje da se ono što nas ujedinjuje ne može negirati, a ono što nas razdvaja
lako može postati kobno. Ovaj klasik antiratne proze upozorenje je na ogromnu
ljudsku cijenu koju plaćamo kada mrzimo druge.” — Richard Flanagan
Podijeli stavku :
Opis proizvoda
Tematizirajući ratnu stvarnost Sarajeva,
priče iz Sarajevskoga Marlbora u poetičkom pogledu superiorno
iznevjeruju konvencije i očekivanja: Jergović ne operira povišenim
emocijama, ne “igra” na sentiment, u njegovu se gledanju svijet i
ljudi ne dijele manihejski na dobre i zle, na zločince i žrtve.
Narativni je postupak stegnut, bez retoričkih paroksizama,
usredotočen na događaj i na ono što se u njemu zbiva s čovjekom,
bez svoje volje bačenim u događaj. A sve je to viđeno kao iz stanja
neke čudovite odvojenosti, koja omogućuje da se sve stvari
sagledavaju i tekstom oblikuju istovremeno u svojoj tvrdoj
stvarnosti i sugestivno oneobičene izvan ičijega i ikakvoga
poznatoga iskustva. Odmah po izlasku prvoga izdanja 1994., Sarajevski
Marlboro — u tom trenutku prva prozna knjiga mladoga
sarajevskog pjesnika i kolumnista — bio je prepoznat kao književni
fenomen. Danas, četvrt stoljeća poslije, kada je Jergović već autor
obimnoga, raznovrsnog, a i dalje otvorenoga opusa, dvadeset devet
kratkih proza iz Sarajevskog Marlbora zrači
jednakom magijom, na neki način još zagonetnijom, ostajući
amblemskom knjigom ovoga pisca, ali i cijele jedne književne
mikroepohe ozračene ratom 1992.–1995. — Ivan Lovrenović
“Pripovijetke Miljenka Jergovića, prava
remek- djela, bajke ovoga kraja stoljeća, uspijevaju pretvoriti u riječi osjećaje
svakog pojedinog stanovnika Sarajeva, nakon što ih je smrt itekako dotaknula:
ništa se spasilo nije, ali jednostavno nije još ni stigao trenutak posljednjeg
oproštaja.” — Carlo Remeny, Famiglia cristiana
“Prije mnogo godina – u neka skoro davna vremena
– kada sam tumarao uzduž i poprijeko Bosnom za svojih ciganskih
lutanja Podunavljem i okolnim zemljama, u Bosni sam naišao i
na sreću. U Jergovićevu svijetu – kao, uostalom, ni u kojem drugom
svijetu – sreća zasigurno ne može postojati, ali unatoč svemu nju
je, paradoksalno, moguće naslutiti; osjećaš je onda kad bi ti mogla
biti na dohvat ruke, pa to njezino nepostojanje čini još
strašnijom. Dakle ne preostaje drugo nego odustati
od stvarnoga, realnoga, života i priviknuti se na neizvjesnost:
‘U tako sačinjenom svijetu’, piše Jergović, ‘postoji elementarno
pravilo koje se svodi na uvijek pripremljenu putnu torbu.’” —
Claudio Magris
“Kao sve velike knjige o ratu, Sarajevski
Marlboro ne govori o ratu – govori o životu. Jergović je
strašno talentiran pisac, a ljude za vrijemeopsade pokazuje u dirljivoj
cjelovitosti. I još jedna stvar: ovo nije knjiga sažaljenja kakvih danas
ima mnogo – Sarajevski Marlboro je knjiga za ljude
koji cijene život.” — Aleksandar Hemon
“Jergovićeve su priče takoreći kišom
granata atomizirane novele, bljeskalice nečuvenoga, koje, kao i svaka dobra
ratna literatura, abnormalno rasvjetljuju kao svakodnevicu, kroz koju na dohvat
ruke prosijava sreća mirnih vremena. U svojoj programatskoj jezgrovitosti i
jednostavnosti ovaj izričaj podsjeća na čuvenu zbirku priča Crvena
konjica (1926.) Isaka Babelja, u sučeljavanju strahota rata i poetskih
dojmova, u svome jarosnom humoru. Kao referentna figura prepoznatljiv je i
Raymond Carver, Jergovićev najdraži (strani) autor: u umijeću izostavljanja, u
vibrirajućem banalitetu neslućenih međuovisnosti, u odabiru sudbonosnih
momenata i istovremenom ostavljanju kraja otvorenim. Autor Sarajevskog
Marlbora služi se prividnim realizmom čija čvrsta površina kroz neizgovoreno
otkriva pogled u dubinu. Tu i tamo ne libi se da pripovjedačkim sredstvima
navođenu spoznaju na kraju — sigurno je sigurno! — izlije u poentu.” — Daniela
Strigl, “Volltext”, Zeitung für Literatur, br. 1, 2009.
“Čitajte ovu knjigu: u Sarajevu su
umirali mnogi ljudi, a tamo se i rodilo 20. stoljeće. Ove priče govore o onome
što se dogodi kada zaboravimo na svoju esencijalnu fragilnost; Jergović
pokazuje da se ono što nas ujedinjuje ne može negirati, a ono što nas razdvaja
lako može postati kobno. Ovaj klasik antiratne proze upozorenje je na ogromnu
ljudsku cijenu koju plaćamo kada mrzimo druge.” — Richard Flanagan
Miljenko Jergović rođen je 28. maja 1966. u Sarajevu. Iz koševskog ga je porodilišta donijelo u zgradu gospođe Hajm-Peserle, na peti kat, stan Rejc. Tri godine kasnije seli se na Sepetarevac, u kuću Trklji. Posljednjih dvadeset i pet godina, koliko ne živi u rodnom gradu, uložio je u stvaranje fikcionalnog Sarajeva, Mejtaša i Sepetarevca, koji s istoimenim stvarnim toponimima mogu, ali i ne moraju imati veze.
Autor je četrdesetak knjiga pripovijedne proze, romana, eseja i pjesama, te knjiga epistolarne proze (sa Semezdinom Mehmedinovićem, te sa Svetislavom Basarom). Romani i knjige priča prevođeni su mu na dvadesetak jezika i tako objavljeni u više od sto različitih izdanja.
Knjiga “Mama Leone” prvi put je objavljena u Zagrebu 1999, a potom kod istog izdavača tiskana u pet izdanja, te u još jednom, unutar edicije knjiga na kioscima. U Srbiji je objavljena u osam izdanja.
Ovo je prvo Buybookovo, a drugo izdanje “Mame Leone” u Bosni i Hercegovini. “Mama Leone” prevedena je na engleski, talijanski, njemački, španjolski, bugarski, makedonski, slovenski. Na njemačkom jeziku knjiga je objavljena u tri različita izdanja.
Izdanje na talijanskom nagrađeno je s Premio Grinzane Cavour za 2003. godinu.
Američko izdanje ušlo je na BTBA Fiction Longlist 2013.
Rusanka Liapova osvojila je 2014. godišnju nagradu Saveza bugarskih prevoditelja za prijevod “Mame Leone”.
Biografija knjige zanimljivija je od biografije pisca.