Goodreads reviews for Predodređenje

Opis proizvoda

“Onda poneki povisi glas i dovikne: Učitelju, Učitelju, vjera, vjera, reci nam šta je vjera! A ja šutim i držim oči zatvorene da ne vidite radost što sam daleko od vas da me ne možete dohvatiti rukama, i žalost što od mene tražite ono što u sebi morate pronaći. Zašto me ne pitate kakav je ukus vode? Ili kakve je boje zrak? Zašto ne kažete, Učitelju, opiši nam bol kad te vatra opeče! Zašto postavljate pitanja na koja nema odgovora? Između Boga i čovjeka nema posrednika. Vjera je stvorena da živi kao vlastito iskustvo, a ne da se prepričava iz druge ruke. Kao što je ukus vode za svakoga naročit, kao što svako na isti način udiše zrak, ali ga svaki put drukčije osjeti, kao što svakoga boli kad se opeče, ali svakoga drukčije. Potok koji teče preko kamena izgleda uvijek isto, a nikad isti nije. (Predodređenje, str. 299)

Ući u knjigu, i ulaziti još, i poboraviti u njoj, i tražiti u njoj, u riječima i između riječi; tražiti ne uzdajući se u kakvu misao, u neku sliku, tražiti ne žureći prepoznati se u njima, tražiti posvećujuć’ se potrazi, tražiti vjerujuć’ u potragu, i onda kad ti se učini da ona nema smisla niti svrhe, tad još ponajviše; gledati i oslušnuti u drugima, u likovima drugim, sa drugih mjesta i iz drugih vremena, daleke konture vlastitoga postojanja, prepoznavati u sudbinama njihovim, u stradanjima i bolima, obrise i krajolike, mirise i doticaje, milovanja i udarce, žudnje i ožiljke sopstvenoga bića; ostajući bez ičega i bez ikog slutiti i osjetiti u trenutku da ti se otvara i kako ti se daje Sve; oćutiti žeđ istu onu otprije dvije hiljade i sto, otprije sedamsto godina; pojesti trešnju čiji okus rastače se nepcem u sekundama, ali traje jer je vječan i bezvremen, istodobno; ući, i još ulaziti, i ne prestajati ulaziti unutra, sa svim drugim i kroz svaku drugost prominuti i proći e da bi se sebi samom primaknuo, udisati tu daljinu i tu prašinu od puta unutra, i taj put zaboraviti, ako putovanju smeta; sva imena proći, i kroz sva vremena, kao tijelom svojim što si prolazio kroz bezbrojnu odjeću; sva tijela prolaziti kao što prođeš pored svoje kuće... Dušo Jedna i Jedina, što se ogledaš u nebu krcatom zvijezdama...”

Željko Grahovac

“Predodređenje Edina Urjana Kukavice zanimljiva je priča o Bosni, zemlji ljudi koji ne znaju šta traže ali znaju gdje će to naći, koji na pitanje odgovaraju pitanjem i koji se ne boje smrti ali se boje života. Opstali su jer: „Svi koji su ovu zemlju htjeli, u njoj su i završili; oni su nju htjeli, a ona je njih dobila...“ Čitanje ovog djela, pod autorovom pretpostavkom da to činite na Sudnji dan, svojevrstan je ulazak u avanturu u kojoj ćete otkriti novi pogled na pokoravanja Bosne, Krstaške ratove, osvajanje Konstantinopolja... na ukupan odnos prema životu.”

Sead Hasović