Opis proizvoda

Riječ je o autoru koji već u svome prvjencu pokazuje vrstan talenat; potpuno je odsutna autorska umišljenost, karakteristična počecima. Njegova poezija progovara epizodama iz svakodnevnice, ali osvijetljenim tako da postaju zaista vrijedne prikazivanja. Autor nenametljivo poetski obrađuje sitne životne momente, pripisujući im tako željenu bitnost. Neobično mnogo pažnje posvećuje jeziku, svaki detalj je na svome mjestu s posebnim razlogom. Ne plaši se biti arhaičan u svome iskazu, ali arhaičnost pojedinačnih leksema upotrijebljena je u novom i drugačijem kontekstu, donekle čak i nadograđuje njeno standardno značenje. Jezik nije sveden na nivo iznošenja informacije, o njemu se misli kao o najvažnijem gradivnom elementu poezije, ta intencija autora jasno je vidljiva i vrlo uspješno provedena. S druge strane, autor se ne boji niti kreativnosti u jeziku, pa često iznenađuje vlastitim tvorenicama, koje su druga osobenost njegove poezije. Nevjerovatno je da autor u samo nekoliko pjesama pokazuje svoje poetičke tendencije i gradi vlastitu prepoznatljivost, i što je još važnije, gradi je koliko hrabro, toliko i uspješno. Proza je često i lirična, u nekim segmentima čak podsjeća na Andrićevu prozu „Jelena, žena koje nema“. Sve u zapisanoj prirodi je neuhvatljivo, pomalo nestvarno, postoji samo u naznakama, kao vječne tajne kojima se pisci približavaju. Proza nije potpuno lišena ni historičnosti, ali autor nastoji ne biti jednoznačan prema prošlim vremenima.

Amela Balić, MA

Spahićeva poezija metaforički je razruđena i obremenjena hermetičnim alegorijskim slikama nepatvorene lirske snage u kojima prepoznajemo sugestivnost autentičnog pjesničkog izraza. Njegova poezija donosi jednu sasvim novu dimenziju doživljaja stvarnosti i poetskog izraza. Stvarnost je predstavljena kao mnoštvo različitih egzistencijalnih situacija u kojima se manifestira ljudsko bivstvovanje u svijetu, dok je jezik svake pojedinačne pjesme izbrušen do maksimuma. Za razliku od poezije, Spahićeve pripovijetke uronjene su u stravični prizor historije i prate različite dimenzije etičkih i egzistencijalnih dilema pojedinca u različitim historijskim, ideološkim i kulturnim kontekstima. Likovi njegovih pripovjedaka najčešće se opiru i polemiziraju s navedenim kontekstima, a ponekad, nažalost, bivaju i njihove žrtve. Bez obzira na to da li je kontekst pozitivan ili negativan po njegove likove, Spahić, u konačnici, nastoji u svakom liku probuditi dobrog čovjeka. Upravo, potraga za dobrim čovjekom u historiji najbolja je strana ove žanrovski hibridne zbirke.

Nehrudin Rebihić, prof. dr.