Proizvod je dostupan:
Autor:
Izdavač:
ISBN:
Godina izdanja:
Broj stranica:
Težina:
Tip uveza:
Prevod sa:
NE
Jergović Miljenko
Fraktura
9789533581682
2019
216
335
tvrdi
-
Otac
Jergović Miljenko
„Provala“ privatnoga ja u tekst, i
biografsko-obiteljski materijal kao građa, neki su od karakterističnih
elemenata Jergovićeve književne strategije još od ranih proza u knjigama
Karivani i Mama Leone. No, u tim prozama između privatnoga i
autorskoga/pripovjedačevog ja još uvijek je bilo mjesta za neodređenost, za
fluidno pretapanje. Knjiga Otac u tom pogledu ne ostavlja nikakve nedoumice: privatno,
autorsko i pripovjedačevo ja izjednačeni su potpuno. Između slavne prve
rečenice u Camusovu Strancu (Danas je majka umrla.) i prve rečenice u
Jergovićevu Ocu (Umro mi je otac.), osim formalne, nema nikakve druge
sličnosti, ničega zajedničkog. Ono prvo „govori“ Mersault, ujedno pripovjedač i
lik romana, fikcijska figura. Ovo drugo je naprosto činjenica iz Jergovićeva
privatnog života, i tako se, kao hladna činjenica i izgovara, započinjući jedan
tekst čiju je žanrovsku prirodu teško odrediti, ali čija je književna energija
izuzetna. Ispisujući priču o ocu, te i priču o samomu sebi, a u logičnim
proširenjima i priču o mnogim obiteljskim rukavcima, Jergović u ovoj
autovivisekcijski bespoštednoj prozi istovremeno rastvara mnogo širi tematski
registar. Obiteljska povijest stalno je u fokusu, ali nikad bez širega
povijesnog (i političkog, itekako!) konteksta, a taj obuhvaća zapravo cijelo
dvadeseto stoljeće. U tako strukturiranoj prozi, premda začetoj striktno
nonfikcijski, granice između „stvarnosti“ i fikcije, između autobiografije,
sjećanja i eseja brišu se nenapadno i neprimjetno, a pripovjedački ton i
prosede, te organizacija svega tog raznorodnog materijala omogućuju da se
knjiga Otac čita kao pravi roman. (Ivan Lovrenović)
"Umro mi je otac" – tom kratkom
rečenicom Miljenko Jergović započinje višeslojnu, istodobno intimnu i
univerzalnu, nemilosrdnu, bolnu, ali i dirljivu priču u kojoj smrt roditelja
posluži kao okidač za fascinantna razmišljanja o sjećanju, povijesti, Bogu,
ljubavi i drugim fundamentalnim pitanjima.
– Grzegorz Wysocki
Otac nije bernhardovski roman o ocu,
maćehi i sinu. To je priča o pradjedu, baki, ocu, sinu i Sarajevu, o
obiteljskoj i nacionalnoj krivnji, osobnoj odgovornosti i prošlosti, koju je
nemoguće ne pustiti u kuću poput "putujućih trgovaca čarobnim mikserima i
preparatima protiv starenja".
– Katarzyna Nowak
Grandiozni pokušaj prekidanja obiteljske
i nacionalne šutnje.
– Jörg Magenau, Der Tagesspiegel
Onaj tko želi ostati glup i tup mora u
velikom luku zaobići ovo egzorcističko remek-djelo.
– Andreas Breitenstein, Neue Zürcher
Zeitung
Otac je dokument osobnog sjećanja i
istodobno pledoaje za kolektivnu odgovornost i razumijevanje među narodima.
– Daniela Krien, Kreuzer
Postoje knjige koje vam se sviđaju od
prve rečenice. Obratite pažnju na prvu rečenicu ove knjige: nije "moj je
otac umro", već "umro MI je otac". Kao da je otac to namjerno
učinio kako bi opekao sina. I moguće je da se još jednom – posljednji put –
natječete za pažnju svog djeteta, odraslog muškarca. Jergović piše iskreno, ne
skrivajući se i ne mrgodeći se stvarnosti. Piše kao da mu pisanje pomaže u
vidanju rana.
– Andriy Lyubka
Zašto mi slovenski pisci ne pišemo i ne
znamo pisati ovakve knjige?
– Uroš Zupan, Pogledi – Delo
Jergović je jedan od rijetkih koji se ni
na vrhuncu svoga stvaralaštva ne boji razotkrivati vlastitu intimu. U Ocu je
nadmašio samoga sebe.
– Danaja Lorenčič, Sensa
Fascinantan žanrovski hibrid eseja i
romana, koji je istovremeno priča o piščevu podrijetlu i o mračnim dijelovima
porodične povijesti, te šire, povijesti (tađođer i) našega geopolitičkog
prostora, i povijesnih tragedija koje su potresale ne samo pojedince, nego i
narode, na kolektivnoj razini.
– Ana Jurc, MMC RTV Slovenija
Podijeli stavku :
Opis proizvoda
„Provala“ privatnoga ja u tekst, i
biografsko-obiteljski materijal kao građa, neki su od karakterističnih
elemenata Jergovićeve književne strategije još od ranih proza u knjigama
Karivani i Mama Leone. No, u tim prozama između privatnoga i
autorskoga/pripovjedačevog ja još uvijek je bilo mjesta za neodređenost, za
fluidno pretapanje. Knjiga Otac u tom pogledu ne ostavlja nikakve nedoumice: privatno,
autorsko i pripovjedačevo ja izjednačeni su potpuno. Između slavne prve
rečenice u Camusovu Strancu (Danas je majka umrla.) i prve rečenice u
Jergovićevu Ocu (Umro mi je otac.), osim formalne, nema nikakve druge
sličnosti, ničega zajedničkog. Ono prvo „govori“ Mersault, ujedno pripovjedač i
lik romana, fikcijska figura. Ovo drugo je naprosto činjenica iz Jergovićeva
privatnog života, i tako se, kao hladna činjenica i izgovara, započinjući jedan
tekst čiju je žanrovsku prirodu teško odrediti, ali čija je književna energija
izuzetna. Ispisujući priču o ocu, te i priču o samomu sebi, a u logičnim
proširenjima i priču o mnogim obiteljskim rukavcima, Jergović u ovoj
autovivisekcijski bespoštednoj prozi istovremeno rastvara mnogo širi tematski
registar. Obiteljska povijest stalno je u fokusu, ali nikad bez širega
povijesnog (i političkog, itekako!) konteksta, a taj obuhvaća zapravo cijelo
dvadeseto stoljeće. U tako strukturiranoj prozi, premda začetoj striktno
nonfikcijski, granice između „stvarnosti“ i fikcije, između autobiografije,
sjećanja i eseja brišu se nenapadno i neprimjetno, a pripovjedački ton i
prosede, te organizacija svega tog raznorodnog materijala omogućuju da se
knjiga Otac čita kao pravi roman. (Ivan Lovrenović)
"Umro mi je otac" – tom kratkom
rečenicom Miljenko Jergović započinje višeslojnu, istodobno intimnu i
univerzalnu, nemilosrdnu, bolnu, ali i dirljivu priču u kojoj smrt roditelja
posluži kao okidač za fascinantna razmišljanja o sjećanju, povijesti, Bogu,
ljubavi i drugim fundamentalnim pitanjima.
– Grzegorz Wysocki
Otac nije bernhardovski roman o ocu,
maćehi i sinu. To je priča o pradjedu, baki, ocu, sinu i Sarajevu, o
obiteljskoj i nacionalnoj krivnji, osobnoj odgovornosti i prošlosti, koju je
nemoguće ne pustiti u kuću poput "putujućih trgovaca čarobnim mikserima i
preparatima protiv starenja".
– Katarzyna Nowak
Grandiozni pokušaj prekidanja obiteljske
i nacionalne šutnje.
– Jörg Magenau, Der Tagesspiegel
Onaj tko želi ostati glup i tup mora u
velikom luku zaobići ovo egzorcističko remek-djelo.
– Andreas Breitenstein, Neue Zürcher
Zeitung
Otac je dokument osobnog sjećanja i
istodobno pledoaje za kolektivnu odgovornost i razumijevanje među narodima.
– Daniela Krien, Kreuzer
Postoje knjige koje vam se sviđaju od
prve rečenice. Obratite pažnju na prvu rečenicu ove knjige: nije "moj je
otac umro", već "umro MI je otac". Kao da je otac to namjerno
učinio kako bi opekao sina. I moguće je da se još jednom – posljednji put –
natječete za pažnju svog djeteta, odraslog muškarca. Jergović piše iskreno, ne
skrivajući se i ne mrgodeći se stvarnosti. Piše kao da mu pisanje pomaže u
vidanju rana.
– Andriy Lyubka
Zašto mi slovenski pisci ne pišemo i ne
znamo pisati ovakve knjige?
– Uroš Zupan, Pogledi – Delo
Jergović je jedan od rijetkih koji se ni
na vrhuncu svoga stvaralaštva ne boji razotkrivati vlastitu intimu. U Ocu je
nadmašio samoga sebe.
– Danaja Lorenčič, Sensa
Fascinantan žanrovski hibrid eseja i
romana, koji je istovremeno priča o piščevu podrijetlu i o mračnim dijelovima
porodične povijesti, te šire, povijesti (tađođer i) našega geopolitičkog
prostora, i povijesnih tragedija koje su potresale ne samo pojedince, nego i
narode, na kolektivnoj razini.
– Ana Jurc, MMC RTV Slovenija
Miljenko Jergović rođen je 28. maja 1966. u Sarajevu. Iz koševskog ga je porodilišta donijelo u zgradu gospođe Hajm-Peserle, na peti kat, stan Rejc. Tri godine kasnije seli se na Sepetarevac, u kuću Trklji. Posljednjih dvadeset i pet godina, koliko ne živi u rodnom gradu, uložio je u stvaranje fikcionalnog Sarajeva, Mejtaša i Sepetarevca, koji s istoimenim stvarnim toponimima mogu, ali i ne moraju imati veze.
Autor je četrdesetak knjiga pripovijedne proze, romana, eseja i pjesama, te knjiga epistolarne proze (sa Semezdinom Mehmedinovićem, te sa Svetislavom Basarom). Romani i knjige priča prevođeni su mu na dvadesetak jezika i tako objavljeni u više od sto različitih izdanja.
Knjiga “Mama Leone” prvi put je objavljena u Zagrebu 1999, a potom kod istog izdavača tiskana u pet izdanja, te u još jednom, unutar edicije knjiga na kioscima. U Srbiji je objavljena u osam izdanja.
Ovo je prvo Buybookovo, a drugo izdanje “Mame Leone” u Bosni i Hercegovini. “Mama Leone” prevedena je na engleski, talijanski, njemački, španjolski, bugarski, makedonski, slovenski. Na njemačkom jeziku knjiga je objavljena u tri različita izdanja.
Izdanje na talijanskom nagrađeno je s Premio Grinzane Cavour za 2003. godinu.
Američko izdanje ušlo je na BTBA Fiction Longlist 2013.
Rusanka Liapova osvojila je 2014. godišnju nagradu Saveza bugarskih prevoditelja za prijevod “Mame Leone”.
Biografija knjige zanimljivija je od biografije pisca.
Najpopularnije iz kategorije
više-5%
Porijeklo
Stanišić Saša
-5%
Ljubavnici Casablanke
Tahar Ben Jelloun
-5%
Vidimo se u augustu
Gabriel García Márquez
-5%
Zajednička čajanka
Kamali Marjan
-5%
Krug
Suman Defne
-5%
Vrata tajni
Umit Ahmet
-5%
Vjeverica ne zna reći ne
Isern Susanna
-5%
Ja sam
Uzunović Damir
-5%
Nebom teku rijeke
Safak Elif
-5%
Tajno pismo
Other