Pretraga proizvoda

Otac
Rasprodano

Otac

Jergović Miljenko

32.00
-
+
WhatsApp

„Provala“ privatnoga ja u tekst, i biografsko-obiteljski materijal kao građa, neki su od karakterističnih elemenata Jergovićeve književne strategije još od ranih proza u knjigama Karivani i Mama Leone. No, u tim prozama između privatnoga i autorskoga/pripovjedačevog ja još uvijek je bilo mjesta za neodređenost, za fluidno pretapanje. Knjiga Otac u tom pogledu ne ostavlja nikakve nedoumice: privatno, autorsko i pripovjedačevo ja izjednačeni su potpuno. Između slavne prve rečenice u Camusovu Strancu (Danas je majka umrla.) i prve rečenice u Jergovićevu Ocu (Umro mi je otac.), osim formalne, nema nikakve druge sličnosti, ničega zajedničkog. Ono prvo „govori“ Mersault, ujedno pripovjedač i lik romana, fikcijska figura. Ovo drugo je naprosto činjenica iz Jergovićeva privatnog života, i tako se, kao hladna činjenica i izgovara, započinjući jedan tekst čiju je žanrovsku prirodu teško odrediti, ali čija je književna energija izuzetna. Ispisujući priču o ocu, te i priču o samomu sebi, a u logičnim proširenjima i priču o mnogim obiteljskim rukavcima, Jergović u ovoj autovivisekcijski bespoštednoj prozi istovremeno rastvara mnogo širi tematski registar. Obiteljska povijest stalno je u fokusu, ali nikad bez širega povijesnog (i političkog, itekako!) konteksta, a taj obuhvaća zapravo cijelo dvadeseto stoljeće. U tako strukturiranoj prozi, premda začetoj striktno nonfikcijski, granice između „stvarnosti“ i fikcije, između autobiografije, sjećanja i eseja brišu se nenapadno i neprimjetno, a pripovjedački ton i prosede, te organizacija svega tog raznorodnog materijala omogućuju da se knjiga Otac čita kao pravi roman. (Ivan Lovrenović)

 

"Umro mi je otac" – tom kratkom rečenicom Miljenko Jergović započinje višeslojnu, istodobno intimnu i univerzalnu, nemilosrdnu, bolnu, ali i dirljivu priču u kojoj smrt roditelja posluži kao okidač za fascinantna razmišljanja o sjećanju, povijesti, Bogu, ljubavi i drugim fundamentalnim pitanjima.

– Grzegorz Wysocki

 

Otac nije bernhardovski roman o ocu, maćehi i sinu. To je priča o pradjedu, baki, ocu, sinu i Sarajevu, o obiteljskoj i nacionalnoj krivnji, osobnoj odgovornosti i prošlosti, koju je nemoguće ne pustiti u kuću poput "putujućih trgovaca čarobnim mikserima i preparatima protiv starenja".

– Katarzyna Nowak

 

Grandiozni pokušaj prekidanja obiteljske i nacionalne šutnje.

– Jörg Magenau, Der Tagesspiegel

 

Onaj tko želi ostati glup i tup mora u velikom luku zaobići ovo egzorcističko remek-djelo.

– Andreas Breitenstein, Neue Zürcher Zeitung

 

Otac je dokument osobnog sjećanja i istodobno pledoaje za kolektivnu odgovornost i razumijevanje među narodima.

– Daniela Krien, Kreuzer

 

Postoje knjige koje vam se sviđaju od prve rečenice. Obratite pažnju na prvu rečenicu ove knjige: nije "moj je otac umro", već "umro MI je otac". Kao da je otac to namjerno učinio kako bi opekao sina. I moguće je da se još jednom – posljednji put – natječete za pažnju svog djeteta, odraslog muškarca. Jergović piše iskreno, ne skrivajući se i ne mrgodeći se stvarnosti. Piše kao da mu pisanje pomaže u vidanju rana.

– Andriy Lyubka

 

Zašto mi slovenski pisci ne pišemo i ne znamo pisati ovakve knjige?

– Uroš Zupan, Pogledi – Delo

 

Jergović je jedan od rijetkih koji se ni na vrhuncu svoga stvaralaštva ne boji razotkrivati vlastitu intimu. U Ocu je nadmašio samoga sebe.

– Danaja Lorenčič, Sensa

 

Fascinantan žanrovski hibrid eseja i romana, koji je istovremeno priča o piščevu podrijetlu i o mračnim dijelovima porodične povijesti, te šire, povijesti (tađođer i) našega geopolitičkog prostora, i povijesnih tragedija koje su potresale ne samo pojedince, nego i narode, na kolektivnoj razini.

– Ana Jurc, MMC RTV Slovenija


Podijeli stavku :

Opis proizvoda

„Provala“ privatnoga ja u tekst, i biografsko-obiteljski materijal kao građa, neki su od karakterističnih elemenata Jergovićeve književne strategije još od ranih proza u knjigama Karivani i Mama Leone. No, u tim prozama između privatnoga i autorskoga/pripovjedačevog ja još uvijek je bilo mjesta za neodređenost, za fluidno pretapanje. Knjiga Otac u tom pogledu ne ostavlja nikakve nedoumice: privatno, autorsko i pripovjedačevo ja izjednačeni su potpuno. Između slavne prve rečenice u Camusovu Strancu (Danas je majka umrla.) i prve rečenice u Jergovićevu Ocu (Umro mi je otac.), osim formalne, nema nikakve druge sličnosti, ničega zajedničkog. Ono prvo „govori“ Mersault, ujedno pripovjedač i lik romana, fikcijska figura. Ovo drugo je naprosto činjenica iz Jergovićeva privatnog života, i tako se, kao hladna činjenica i izgovara, započinjući jedan tekst čiju je žanrovsku prirodu teško odrediti, ali čija je književna energija izuzetna. Ispisujući priču o ocu, te i priču o samomu sebi, a u logičnim proširenjima i priču o mnogim obiteljskim rukavcima, Jergović u ovoj autovivisekcijski bespoštednoj prozi istovremeno rastvara mnogo širi tematski registar. Obiteljska povijest stalno je u fokusu, ali nikad bez širega povijesnog (i političkog, itekako!) konteksta, a taj obuhvaća zapravo cijelo dvadeseto stoljeće. U tako strukturiranoj prozi, premda začetoj striktno nonfikcijski, granice između „stvarnosti“ i fikcije, između autobiografije, sjećanja i eseja brišu se nenapadno i neprimjetno, a pripovjedački ton i prosede, te organizacija svega tog raznorodnog materijala omogućuju da se knjiga Otac čita kao pravi roman. (Ivan Lovrenović)

 

"Umro mi je otac" – tom kratkom rečenicom Miljenko Jergović započinje višeslojnu, istodobno intimnu i univerzalnu, nemilosrdnu, bolnu, ali i dirljivu priču u kojoj smrt roditelja posluži kao okidač za fascinantna razmišljanja o sjećanju, povijesti, Bogu, ljubavi i drugim fundamentalnim pitanjima.

– Grzegorz Wysocki

 

Otac nije bernhardovski roman o ocu, maćehi i sinu. To je priča o pradjedu, baki, ocu, sinu i Sarajevu, o obiteljskoj i nacionalnoj krivnji, osobnoj odgovornosti i prošlosti, koju je nemoguće ne pustiti u kuću poput "putujućih trgovaca čarobnim mikserima i preparatima protiv starenja".

– Katarzyna Nowak

 

Grandiozni pokušaj prekidanja obiteljske i nacionalne šutnje.

– Jörg Magenau, Der Tagesspiegel

 

Onaj tko želi ostati glup i tup mora u velikom luku zaobići ovo egzorcističko remek-djelo.

– Andreas Breitenstein, Neue Zürcher Zeitung

 

Otac je dokument osobnog sjećanja i istodobno pledoaje za kolektivnu odgovornost i razumijevanje među narodima.

– Daniela Krien, Kreuzer

 

Postoje knjige koje vam se sviđaju od prve rečenice. Obratite pažnju na prvu rečenicu ove knjige: nije "moj je otac umro", već "umro MI je otac". Kao da je otac to namjerno učinio kako bi opekao sina. I moguće je da se još jednom – posljednji put – natječete za pažnju svog djeteta, odraslog muškarca. Jergović piše iskreno, ne skrivajući se i ne mrgodeći se stvarnosti. Piše kao da mu pisanje pomaže u vidanju rana.

– Andriy Lyubka

 

Zašto mi slovenski pisci ne pišemo i ne znamo pisati ovakve knjige?

– Uroš Zupan, Pogledi – Delo

 

Jergović je jedan od rijetkih koji se ni na vrhuncu svoga stvaralaštva ne boji razotkrivati vlastitu intimu. U Ocu je nadmašio samoga sebe.

– Danaja Lorenčič, Sensa

 

Fascinantan žanrovski hibrid eseja i romana, koji je istovremeno priča o piščevu podrijetlu i o mračnim dijelovima porodične povijesti, te šire, povijesti (tađođer i) našega geopolitičkog prostora, i povijesnih tragedija koje su potresale ne samo pojedince, nego i narode, na kolektivnoj razini.

– Ana Jurc, MMC RTV Slovenija


author

Jergović Miljenko

Miljenko Jergović rođen je 28. maja 1966. u Sarajevu. Iz koševskog ga je porodilišta donijelo u zgradu gospođe Hajm-Peserle, na peti kat, stan Rejc. Tri godine kasnije seli se na Sepetarevac, u kuću Trklji. Posljednjih dvadeset i pet godina, koliko ne živi u rodnom gradu, uložio je u stvaranje fikcionalnog Sarajeva, Mejtaša i Sepetarevca, koji s istoimenim stvarnim toponimima mogu, ali i ne moraju imati veze.
Autor je četrdesetak knjiga pripovijedne proze, romana, eseja i pjesama, te knjiga epistolarne proze (sa Semezdinom Mehmedinovićem, te sa Svetislavom Basarom). Romani i knjige priča prevođeni su mu na dvadesetak jezika i tako objavljeni u više od sto različitih izdanja.

Knjiga “Mama Leone” prvi put je objavljena u Zagrebu 1999, a potom kod istog izdavača tiskana u pet izdanja, te u još jednom, unutar edicije knjiga na kioscima. U Srbiji je objavljena u osam izdanja.

Ovo je prvo Buybookovo, a drugo izdanje “Mame Leone” u Bosni i Hercegovini. “Mama Leone” prevedena je na engleski, talijanski, njemački, španjolski, bugarski, makedonski, slovenski. Na njemačkom jeziku knjiga je objavljena u tri različita izdanja.

Izdanje na talijanskom nagrađeno je s Premio Grinzane Cavour za 2003. godinu.

Američko izdanje ušlo je na BTBA Fiction Longlist 2013.

Rusanka Liapova osvojila je 2014. godišnju nagradu Saveza bugarskih prevoditelja za prijevod “Mame Leone”.

Biografija knjige zanimljivija je od biografije pisca.

www.jergovic.com

 

Najpopularnije iz kategorije

više