Nemoj da ideš, dušo

-5%

Nemoj da ideš, dušo

Tahirbegović Farah

20.00 19.00

U odsjaju odsjaja

Nije sasvim jasno kako se među živima pojavljuju oni kojih više nema. Uglavnom dolaze u san, naprasno, imaju neka svoja pravila, reklo bi se redoslijed; nekad dođu onda kada ti je najteže, a kada izostanu, s čuđenjem se pitaš imaju li oni ikakve moći.

Ako ti sebe u mom snu ne vidiš, bijela je boja koju najradije nosiš, kao korice Mesnevije br. 5; obično sjediš, svijetlih podlaktica, u kratkoj majici i ljeto je doba kada se najradije pokazuješ. Ne kažeš ništa, oni kojih nema valjda ne govore, ali znam da me pitaš Zašto si toliko zabrinut? Na svijetu ima još stvari koje nas mogu nasmijati! I još me opominješ da ti nikad nisam odgovorio na poruku gdje na mjestu subject piše: „Direktore, knjižara nam je kao granap na Alipašinom Polju!“ Ta je poruka u mom inboxu i dalje boldirana.

Negdje početkom trećeg milenija, D. I. je u književnom klubu Booksa uzeo gitaru i na prve taktove sevdalinke neko je između nas zapjevao anđeoskim glasom – to je onaj glas kada nam se čini da pjesma dolazi sa svih strana, iza zida, ispod stola i da u njemu pjevaju sve tužne ljube svijeta. Okretao sam se oko sebe, diskretno, da vidim odakle dolazi taj glas, da li haluciniram i čujem li ga samo ja, a onda sam mu konačno uhvatio izvor – u ritmičnim izdisajima i udisajima njedara Farah Tahirbegović. Eto, to je glas kojim mi se u snu obraćaš i glas kojim čitam zapise u ovoj knjizi.

Negdje pri kraju ove knjige tim si glasom zapisala:

„U odsjaju odsjaja.“

Tako žive oni kojih nema, a ne prestaju nikada biti, u beskonačnim pojavljivanjima nečega odsutnog.

Damir Uzunović

Podijeli stavku :

Opis proizvoda

U odsjaju odsjaja

Negdje pri kraju ove knjige tim si glasom zapisala:

„U odsjaju odsjaja.“

Tako žive oni kojih nema, a ne prestaju nikada biti, u beskonačnim pojavljivanjima nečega odsutnog.

Damir Uzunović

Tahirbegović Farah

Farah Tahirbegović (1973. – 2006.) je bila bosanskohercegovačka književna kritičarka i književnica. Rođena je u Sarajevu, a odrasla u Zenici, gdje je završila osnovnu, srednju i muzičku školu. Studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu u Sarajevu prekida zbog rata i odlazi u Sloveniju. U Ljubljani se „uključuje u rad Književne radionice Kulturnog vikenda djece iz BiH u Vodnikovoj Domačiji, gdje je, ne dugo zatim, postala i solista u orkestru, a potom i počela obučavati mlade harmonikaše“.* Prve radove objavljuje u publikacijama Kulturnog vikenda i u ljubljanskom časopisu Izbjeglice za izbjeglice (IZI). S urednikom IZI-ja Zoranom Mutićem uređuje dječji časopis Planinček. Njena prva knjiga Pismo roditeljima prvi put je objavljena 1993. godine u biblioteci „egzil-abc“ Kulturnog vikenda koju je pokrenuo i uređivao Josip Osti. Dvije godine kasnije inicirala je osnivanje muzičke grupe Dertum s kojom je objavila albume Vezak vezla i Dertum. Nakon rata se vraća u BiH i završava studij. Radila je u časopisu Lica i na festivalu MESS, učestvovala u organizaciji konferencija PEN Centra BiH i sarajevskih aktivnosti slovenačkog teatarskog festivala EX PONTO. Bila je urednica internetskog magazina podroom.ba i sekretar Udruženja literarnih stvaralaca izdavača i knjižara LIK BiH. S Damirom Imamovićem je priredila monografiju o Zaimu Imamoviću Pjesma srca moga. S producentom Srđanom Babićem je na Studentskom radiju eFM realizovala serijal Priče sa govornom manom. Kao izvršna urednica izdavačke kuće Buybook uredila je desetine knjiga i pokrenula niz novih biblioteka. Nemoj da ideš, dušo izlazi u biblioteci nazvanoj po njoj.