Bosninan
Engleski
Proizvod je dostupan:
Autor:
Izdavač:
ISBN:
Godina izdanja:
Broj stranica:
Težina:
Tip uveza:
Prevod sa:
DA
Imširević Almir
Nomad
9789926844509
2020
239
212
meki
-
Najljepši od svih svjetova
šaptačeva knjiga
Imširević Almir
Nisu to priče, šapnuo bih, nisu ni kronike, najprije živa mjesta za
šaputanje.
A na takvim mjestima nomadi, nomadske duše uvezane posvemašnjom žudnjom,
garderobnim teatarskim nišama, i nesrećama, tabletama za smirenje i spavanje, i
„sekundarnim domovinama strašnim kao sekundarne grobnice“.
Jer, nomadi, „znate, to su oni ljudi koji ne samo putuju u potrazi za
boljim mjestom, oni čak i svojim odsustvom čine dobra djela“ – lutkari i
lutkarice, šminkerice živih glumaca i mrtvih statista, garderoberke i klauni, oni
koji šahovske poteze unaprijed, zamjenjuju vizijama čitavih budućih šahovskih
partija, i ne samo šahovskih.
A galerija, kao i svaka teatarska galerija, miriše od gledateljskih parfema
i nadanja, strasti i životnih promašaja, mašte i žestokih stradanja.
U njoj sjede
jedan do drugog — udbaške djecoubojice („Medeje u partizanskoj uniformi“),
mađioničarski šegrti i neuspjeli baletani i koreografi, cirkusanti, nemoguće
Sarajlije koje ne poznaju Valtera, oni koji Lennonovom ubojici prodaju
primjerke “Lovca u raži”...
I kakav vješt pričopričatelj ih premrežava u „Šaptačevu knjigu“, volitelj
Kiša, braće Grimm ili biografije Charlieja Chaplina, onaj koji lizne kamenje da
im vrati mjesečinu, onaj koji bijelim skakačem naoružava maštu one koja čeka
princa na bijelom konju ili koja recitira na dženazi Zuki Džumhuru...
U svijetu Miljacke kao duge rane nanesene nožem, s mostovima kao kirurškim
šavovima preko rane, u svijetu Lenjinove ulice i arhitektonskim umotvorinama
Karla Paržika, sve se dotiče i spaja u prošaptaje – i šestarov krug oko Kozare,
i pošta iz Japana, i mrtvi očevi prsti u vodi, koji povezuju svijet zagubljen
za desnu rukavicu, zagubljen za lažnu smrt Indijanca u westernu na Plitvicama,
izgubljen za čitavu jednu „stvarnost koja se ne zna nositi sa drogama“.
Ljiljani drhte na rukavima, tranzistori šapću na straži, i Zlatne arene
sanjaju Kozaračku djecu i nestalo kino „Radnik“...
A koliko nas je u milionima danas?
Koliko u
eonima, koliko brzo nestajemo za 299 792 458 svjetlosti, da samo šaptanje
ostane na usni (“Kustu ne računaj”)!
Almir Imširević je strpljivi časovničar, saudadist i plemenik Imširovića za
decilitar krvi, briljantni portretist mraka ispod petrolejke, mraka u kojem je
moguće okidati sliku za slikom i to tako da ostane fototisak šapata.
Darko
Cvijetić
Pročitajte priču
https://nomad.ba/esma_nikolic_pecorelli
Podijeli stavku :
Opis proizvoda
Nisu to priče, šapnuo bih, nisu ni kronike, najprije živa mjesta za
šaputanje.
A na takvim mjestima nomadi, nomadske duše uvezane posvemašnjom žudnjom,
garderobnim teatarskim nišama, i nesrećama, tabletama za smirenje i spavanje, i
„sekundarnim domovinama strašnim kao sekundarne grobnice“.
Jer, nomadi, „znate, to su oni ljudi koji ne samo putuju u potrazi za
boljim mjestom, oni čak i svojim odsustvom čine dobra djela“ – lutkari i
lutkarice, šminkerice živih glumaca i mrtvih statista, garderoberke i klauni, oni
koji šahovske poteze unaprijed, zamjenjuju vizijama čitavih budućih šahovskih
partija, i ne samo šahovskih.
A galerija, kao i svaka teatarska galerija, miriše od gledateljskih parfema
i nadanja, strasti i životnih promašaja, mašte i žestokih stradanja.
U njoj sjede
jedan do drugog — udbaške djecoubojice („Medeje u partizanskoj uniformi“),
mađioničarski šegrti i neuspjeli baletani i koreografi, cirkusanti, nemoguće
Sarajlije koje ne poznaju Valtera, oni koji Lennonovom ubojici prodaju
primjerke “Lovca u raži”...
I kakav vješt pričopričatelj ih premrežava u „Šaptačevu knjigu“, volitelj
Kiša, braće Grimm ili biografije Charlieja Chaplina, onaj koji lizne kamenje da
im vrati mjesečinu, onaj koji bijelim skakačem naoružava maštu one koja čeka
princa na bijelom konju ili koja recitira na dženazi Zuki Džumhuru...
U svijetu Miljacke kao duge rane nanesene nožem, s mostovima kao kirurškim
šavovima preko rane, u svijetu Lenjinove ulice i arhitektonskim umotvorinama
Karla Paržika, sve se dotiče i spaja u prošaptaje – i šestarov krug oko Kozare,
i pošta iz Japana, i mrtvi očevi prsti u vodi, koji povezuju svijet zagubljen
za desnu rukavicu, zagubljen za lažnu smrt Indijanca u westernu na Plitvicama,
izgubljen za čitavu jednu „stvarnost koja se ne zna nositi sa drogama“.
Ljiljani drhte na rukavima, tranzistori šapću na straži, i Zlatne arene
sanjaju Kozaračku djecu i nestalo kino „Radnik“...
A koliko nas je u milionima danas?
Koliko u
eonima, koliko brzo nestajemo za 299 792 458 svjetlosti, da samo šaptanje
ostane na usni (“Kustu ne računaj”)!
Almir Imširević je strpljivi časovničar, saudadist i plemenik Imširovića za
decilitar krvi, briljantni portretist mraka ispod petrolejke, mraka u kojem je
moguće okidati sliku za slikom i to tako da ostane fototisak šapata.
Darko
Cvijetić
Pročitajte priču
https://nomad.ba/esma_nikolic_pecorelli
Almir
IMŠIREVIĆ, rođen 10.03.1971. godine u Bihaću. Na Akademiji scenskih umjetnosti
diplomirao na Odsjeku za dramaturgiju, te od 1998. radi kao predavač i
dramaturg. Autor je drama: „Kad bi ovo bila predstava...“, „Balkanski đavo
Sram“, „Circus Inferno“, „Po istinitoj priči“, „Mousefuckers“, „Kad bi ovo bio
film“... Drame su mu nagrađivane na festivalima u Bosni i Hercegovini, izvođene
u mnogim zemljama Evrope, te uvrštene u francuskoj i bosanskoj antologiji
savremene drame. Kao dramaturg radio je u skoro svim profesionalnim teatrima
BiH. Do sada je objavio dvije knjige drama, te knjigu kratkih priča „Strana
212“ i „Najljepši od svih svjetova“. Teatarske kritike, prikaze i eseje
objavljivao u sarajevskim časopisima. Autor je i nekoliko scenarija za televizijske
projekte rađene u BiH i Hrvatskoj, te scenarista igranog filma „Mliječni put“.
Bio je jedan od rukovodilaca Otvorene scene „Obala“, niz godina nalazio se na
funkciji šefa Odsjeka za dramaturgiju, a danas je redovni profesor na predmetu
Pisanje za teatar.
