Proizvod je dostupan:
Autor:
Izdavač:
ISBN:
Godina izdanja:
Broj stranica:
Težina:
Tip uveza:
Prevod sa:
DA
Sekulić Srđan
Buybook
9789958304385
2019
82
92
meki
-
Kavalov jek
Sekulić Srđan
’’Pisci se, čak ni u ova iščašena vremena, ne javljaju niotkuda. Tako ni Srđan Sekulić. Rodom s Kosova, sudbinom izbjeglica, migrant – kako je to moderno danas reći, naseljen u Vojvodini, gdje se uči životu i književnosti. Po svemu, trebao bi on biti ogorčen i iskorijenjen, trebao bi biti borac za neke tuđe velike i ubilačke ideje. I trebao bi biti stisnut i sapet u parohijalni format i okvir, u košulju tri broja manju. Ali jok, Sekulić je pjesnik i prozaist onoga velikog prostora nekadašnje Jugoslavije. Samo što je njegova Jugoslavija očišćena od svakoga zla, naopakosti, prosječnosti i prijetvornosti one Jugoslavije koju smo mi doživjeli. Pritom, on je, kao i svaki ozbiljan pravi pisac, fokusiran na vlastito iskustvo i na svoje mikrozavičaje. Na slike i senzacije svijeta i života koji je doživio, na sve ono što je patnji davalo smisao i što ju je, na kraju krajeva, pretvaralo u čistu, nepatvorenu radost. Njegova je poezija pogled na drugog, uvijek ispunjen nekom neobičnom i obasjavajućom unutrašnjom radošću i potrebom da se razumije. Ta potreba u njegovom je slučaju dvojaka: ona je sama bit književnosti, ali i bit Srđanova života, onakvog kakvog su mu ga povijest i sudbina namijenili.’’
Miljenko Jergović
’’Poezija Srđana Sekulića
ima sve vrline mladosti i (gotovo) nijednu njenu manu. Pisana s lirskom vjerom
u viši smisao književnosti, ali bez pretenciozne profesorske ambicije, ona
odiše sviješću o tome da se poezija danas ne može (odnosno barem ne bi smjela)
pisati bez uzimanja u obzir Gombrovičevih prigovora stereotipnom uzvišenom pjesničkom jeziku iz onog
čuvenog pamfleta. Srđan Sekulić zna da bi pjesma morala biti takva da možeš da
je dovikneš prijatelju na drugoj strani ulici, ali zna takođe i to da nije
svaki iskaz prelomljen u stihove – pjesma. Mapirajući svoju intimnu geografiju
kroz toponime balkansko-mediteransko-jugoslovenskog areala i kroz imena bliskih
mu književnih sagovornika i drugarskih savremenika, napisao je jedan od
najboljih pjesničkih debija u (barem) posljednjih nekoliko godina. Nakon
čitanja dobre pjesničke knjige, u sjećanju ostaje nekolicina slika i atmosfera
kao talog od vina na dnu čaše. To je trag onoga što vas je opijalo dok ste
čitali. Stihovi Srđana Sekulića stvaraju snažnu estetsku intoksikaciju.’’
Muharem Bazdulj
(...)
’’onda odjednom iskrsne posve autentično, otvoreno, istinito, iz – grljeno
pjevanje. Pjesništvo zatreseno jezikom, i zakocenut od smijeha dječak iz njega
gleda, bos i nov od zaboravljenosti. Uspeo
sam da prenesem svoju bedu, pjeva, gledam
kako mi polažu kosti dok s kavalom pleše nad Provalijom’’ (...)
Darko Cvijetić
Podijeli stavku :
Opis proizvoda
’’Pisci se, čak ni u ova iščašena vremena, ne javljaju niotkuda. Tako ni Srđan Sekulić. Rodom s Kosova, sudbinom izbjeglica, migrant – kako je to moderno danas reći, naseljen u Vojvodini, gdje se uči životu i književnosti. Po svemu, trebao bi on biti ogorčen i iskorijenjen, trebao bi biti borac za neke tuđe velike i ubilačke ideje. I trebao bi biti stisnut i sapet u parohijalni format i okvir, u košulju tri broja manju. Ali jok, Sekulić je pjesnik i prozaist onoga velikog prostora nekadašnje Jugoslavije. Samo što je njegova Jugoslavija očišćena od svakoga zla, naopakosti, prosječnosti i prijetvornosti one Jugoslavije koju smo mi doživjeli. Pritom, on je, kao i svaki ozbiljan pravi pisac, fokusiran na vlastito iskustvo i na svoje mikrozavičaje. Na slike i senzacije svijeta i života koji je doživio, na sve ono što je patnji davalo smisao i što ju je, na kraju krajeva, pretvaralo u čistu, nepatvorenu radost. Njegova je poezija pogled na drugog, uvijek ispunjen nekom neobičnom i obasjavajućom unutrašnjom radošću i potrebom da se razumije. Ta potreba u njegovom je slučaju dvojaka: ona je sama bit književnosti, ali i bit Srđanova života, onakvog kakvog su mu ga povijest i sudbina namijenili.’’
Miljenko Jergović
’’Poezija Srđana Sekulića
ima sve vrline mladosti i (gotovo) nijednu njenu manu. Pisana s lirskom vjerom
u viši smisao književnosti, ali bez pretenciozne profesorske ambicije, ona
odiše sviješću o tome da se poezija danas ne može (odnosno barem ne bi smjela)
pisati bez uzimanja u obzir Gombrovičevih prigovora stereotipnom uzvišenom pjesničkom jeziku iz onog
čuvenog pamfleta. Srđan Sekulić zna da bi pjesma morala biti takva da možeš da
je dovikneš prijatelju na drugoj strani ulici, ali zna takođe i to da nije
svaki iskaz prelomljen u stihove – pjesma. Mapirajući svoju intimnu geografiju
kroz toponime balkansko-mediteransko-jugoslovenskog areala i kroz imena bliskih
mu književnih sagovornika i drugarskih savremenika, napisao je jedan od
najboljih pjesničkih debija u (barem) posljednjih nekoliko godina. Nakon
čitanja dobre pjesničke knjige, u sjećanju ostaje nekolicina slika i atmosfera
kao talog od vina na dnu čaše. To je trag onoga što vas je opijalo dok ste
čitali. Stihovi Srđana Sekulića stvaraju snažnu estetsku intoksikaciju.’’
Muharem Bazdulj
(...)
’’onda odjednom iskrsne posve autentično, otvoreno, istinito, iz – grljeno
pjevanje. Pjesništvo zatreseno jezikom, i zakocenut od smijeha dječak iz njega
gleda, bos i nov od zaboravljenosti. Uspeo
sam da prenesem svoju bedu, pjeva, gledam
kako mi polažu kosti dok s kavalom pleše nad Provalijom’’ (...)
Darko Cvijetić
Srđan Sekulić (Priština, 1993) piše poeziju i prozu. Njegove kratke priče i pjesme objavljivane su u književnim časopisima, na web portalima i u književnim zbornicima u čitavom regionu. Prevođen je na albanski, makedonski, persijski(farsi), turski, rusinski, njemački, mađarski, francuski, cincarski(armanjski) i engleski jezik. Jedan je od dobitnika nagrade „Mak Dizdar“ za 2018. godinu koja se dodjeljuje u sklopu festivala „Slovo Gorčina“ u Stocu za svoju prvu knjigu pjesama pod naslovom „Kavalov jek“ koju je početkom 2019. godine objavila izdavačka kuća „Buybook“ iz Sarajeva. Početkom maja mjeseca 2021. godine objavio je drugu knjigu poezije pod naslovom „Ugrušak“ u izdavačkoj kući „Arete“ iz Beograda. Na proljeće 2021. godine dobio je prvu nagradu za kratku priču „David, sin Isakov“ u Banja Luci na konkursu „Priče iz komšiluka 5“. U aprilu mjesecu 2022. godine objavio je svoju treću knjigu, knjigu kratke proze pod naslovom “Ostavinska rasprava Anastasa Kona” u izdavačkoj kući “Imprimatur” iz Banja Luke. Član je PEN centra BiH. Prevodi poeziju i prozu sa makedonskog i bugarskog jezika. Trenutno živi i piše u Sarajevu.
Najpopularnije iz kategorije
više-5%
Porijeklo
Stanišić Saša
-5%
Ljubavnici Casablanke
Tahar Ben Jelloun
-5%
Vidimo se u augustu
Gabriel García Márquez
-5%
Zajednička čajanka
Kamali Marjan
-5%
Krug
Suman Defne
-5%
Vrata tajni
Umit Ahmet
-5%
Vjeverica ne zna reći ne
Isern Susanna
-5%
Ja sam
Uzunović Damir
-5%
Nebom teku rijeke
Safak Elif
-5%
Tajno pismo
Other