Pretraga proizvoda

Bogolov
-5%

Bogolov

Hemon Aleksandar

18.00 17.10
-
+
WhatsApp

Bogolov

Vidio sam Boga dok se neki lik

parkirao na preusko mjesto

pod nagom krošnjom. Simetrija

je bila zapanjujuća, kao i noć,

podoblaci su upijali svjetlost

grada. Bog je pokupio pseći izmet,

prislonio vrećicu uz drvo,

kao da je leš vjeverice.

Bilo je to u Berlinu,

dvije hiljade dvadeset i treće.

 

Kasnije sam se popišao u duboku saksiju

raskošnotropskog plastičnog drveta.

Sve i svašta je bilo zrelo

za drsko danteovsko poređenje.

Bog je pretrčao preko puste ulice

noseći obezglavljenu lutku iz izloga,

kao da mi se ostvario san da budem

odstranjen iz vlastitog napuštenog života.

Bilo je to u Berlinu,

dvije hiljade dvadeset i treće.

 

Bog ne priča priče niti se zajebava,

ne tješi nas niti zabavlja,

ne treba mu ušmrk bijelog, niti iko od nas.

On se samo ukaže na mjestu zločina,

prekasno, pripit, kliberi se u svoj rukav,

kao da kani riješiti misteriju.

Mi smo to što nam treba, mi se sebi obraćamo,

a ne ovaj mlitavi hohštapler koji zabaci

kravatu preko ramena kad krene

podmetati lažne dokaze,

u dubini Berlina,

dvije hiljade dvadeset i treće.

 

Pogledaj me sad, podignutih nogu

u rajskolikim papučama,

cuclam metaforičku lulu

vječitog mira. Posvuda slova,

poslagana kao nadgrobni spomenici,

klupka prašine postaju životinje.

Vidi me kako se prisjećam koljena

i bolne duše spakovane u njima

dok se pred Gospodom poklanjam,

u Berlinu, dvije hiljade dvadeset i treće.

Podijeli stavku :

Opis proizvoda

Bogolov

Vidio sam Boga dok se neki lik

parkirao na preusko mjesto

pod nagom krošnjom. Simetrija

je bila zapanjujuća, kao i noć,

podoblaci su upijali svjetlost

grada. Bog je pokupio pseći izmet,

prislonio vrećicu uz drvo,

kao da je leš vjeverice.

Bilo je to u Berlinu,

dvije hiljade dvadeset i treće.

 

Kasnije sam se popišao u duboku saksiju

raskošnotropskog plastičnog drveta.

Sve i svašta je bilo zrelo

za drsko danteovsko poređenje.

Bog je pretrčao preko puste ulice

noseći obezglavljenu lutku iz izloga,

kao da mi se ostvario san da budem

odstranjen iz vlastitog napuštenog života.

Bilo je to u Berlinu,

dvije hiljade dvadeset i treće.

 

Bog ne priča priče niti se zajebava,

ne tješi nas niti zabavlja,

ne treba mu ušmrk bijelog, niti iko od nas.

On se samo ukaže na mjestu zločina,

prekasno, pripit, kliberi se u svoj rukav,

kao da kani riješiti misteriju.

Mi smo to što nam treba, mi se sebi obraćamo,

a ne ovaj mlitavi hohštapler koji zabaci

kravatu preko ramena kad krene

podmetati lažne dokaze,

u dubini Berlina,

dvije hiljade dvadeset i treće.

 

Pogledaj me sad, podignutih nogu

u rajskolikim papučama,

cuclam metaforičku lulu

vječitog mira. Posvuda slova,

poslagana kao nadgrobni spomenici,

klupka prašine postaju životinje.

Vidi me kako se prisjećam koljena

i bolne duše spakovane u njima

dok se pred Gospodom poklanjam,

u Berlinu, dvije hiljade dvadeset i treće.

author

Hemon Aleksandar

Aleksandar Hemon (Sarajevo, 1964) istaknuti je bosansko-američki pisac. Objavio je zbirke priča Pitanje Bruna, Ljubav i prepreke i Knjiga mojih života, romane Čovjek bez prošlosti, Projekat Lazarus i Kako su nastali Ratovi zombija, te memoarske knjige Nije ovo tvoje i Moji roditelji. Dobitnik je brojnih nagrada. Predaje na Univerzitetu Princeton. Bejturan i ruža je njegov najnoviji roman.

Fotografija: Amira Medunjanin

Najpopularnije iz kategorije

više