Odlomak iz romana "Pogrešan kraj teleskopa" Rabiha Alameddina

17.10.2022 do 18.10.2022

Ti, pisac

Vremenska prognoza za taj dan bila je pretežno vedro s iznenadnim pljuskovima. Emma je rekla da nešto južnije pristiže nekoliko čamaca. Kad se Rodrigo probudi, on će nas odvesti do jedne od plaža, da se i ja mogu početi osjećati korisnom. Emma je čak i onako rano ujutro bajno mirisala: suptilni melanž jasmina i cimeta.
               Ima nenadmašan ukus za parfeme i obilno ih koristi, kao da ne želi odati nikakav svoj miris. Jedi, rekla je pokazujući glavom na slaninu i jaja na mom tanjuru. Trebaće ti energija. Ona je srknula pola šolje američke kafe. Hrana je bila osrednja. Znam preko nekoliko Nijemaca od kojih bi onaj kuhar mogao štošta naučiti.
               Emma mi je onda rekla da mi je prethodne večeri zaboravila spomenuti – onako, znaš, zauzeta Rodrigom – da te vidjela. Isprva nisam shvatila o čemu priča.
               “Ma znaš, onaj tvoj pisac”, rekla je. “Onaj libanski. Poslala si mi njegovu knjigu za Božić, skroz nečitljiva, nikad goreg poklona. Zašto bi me bilo briga za staricu koja nikad ne izlazi iz svog stana? Meni to nema nikakvog smisla. To nije nikakva priča, to je obična glupost. U svakom slučaju, bio je ovdje. Da, da, u Skali Sikamineas. Prekjuče. Djelovao mi je poznato, ali nisam odmah shvatila ko je. Nisam se mogla sjetiti gdje sam ga vidjela. Pa ko se još sjeća fotografija pisaca? Svakom bih normalnom prišla i upitala znamo li se, ali on nije normalan. Kao da oko vrata nosi natpis zatvoreno. Ni sa kim nije razgovarao. Hodao je s kraja na kraj plaže, tamo‑amo, šutio kao zaliven, i konstantno sve odmjeravao i procjenjivao. Da, da, baš procjenjivao. Išao je iz kafića u kafić. Šetao po kiši, za boga miloga! Pa zar to nije čudno? Ali naočale su mu senzacionalne. Onda je odjednom nestao. Bio je ovdje nešto više od dvadeset četiri sata. Vidjela sam da je večerao sasvim sam, čovječuljak koji se nervozno smješka, a nit ga ko zna nit želi da ga upozna. I onda se pokupio i otišao. Ne, čekaj, griješim. Ipak je s nekim razgovarao – s onim mještaninom u haljini. Vidjela sam ih pod onim istim drvetom gdje si i ti jutros s njim sjedila.”

S engleskog prevela Mirjana Evtov