Poezija Nasihe Kapidžić - Hadžić sva je od sunčevih tananih žica, od mekih svilenih riječi i cvjetnih mirisa izatkana. U ovom bogatom vezivu, kao u širokom cvjetnom polju, teško je odmah prepoznati, izdvojiti i reći šta je najljepše: boje ili zvuci, mirisi ili prostranstvo, mali nevidljivi životi bilja i življa ili čarobna toplina ljubavi i dobrote koja zrači iz svake Nasihine poetske šare. Ova pjesnikinja je u svoj poetski vez, kao neumorna vezilja u đerđef, pažljivo, tananom zlatnom žicom, utkivala dobrotu običnih ljudi, neprolaznu i neponovljivu ljepotu prirode, drage i zanimljive slike iz svakodnevnog življenja i maštovitu igru dječjih i vlastitih snova. Izvezla nam je tako ne samo most koji nas vodi u grad od lišća, nego čitav taj bogati, neobični svijet do koga se stiže preko njenog vezenog mosta. Jednako ćemo se u tom svijetu obradovati susretu s tihim dobrim bakama, ljepoti predjela kroz koje nas vodi pjesma, skupocjenosti ogledala u kome se ogleda šuma, kao i životnosti gradskih balkona za sunčanih jutarnjih izlazaka ili večernjih zalazaka i sjećanju pjesnikinje na drage i dobre ljude kojih više nema... U tom čudesnom, šarenom, vedrom poetskom svijetu Nasihe Kapidžić - Hadžić podjednako lijepo i ugodno osjećaju se i odrasli i djeca. Jer, Nasiha svojim toplim govorom o djetinjstvu i odraslog čitaoca, također, zna vratiti pod zaboravljene tople strehe zlatnog doba nepovratnog, među vlastite drage predmete, ljude i uspomene, kakve svi mi posjedujemo, a djetetu u svakoj svojoj pjesmi nudi nove, dotad nepoznate igre, neviđene slike, još nedoživljenu ljepotu... Prebirući po sjećanjima, po tom širokom polju ostvarenih i neostvarenih snova i želja, koje omeđuju svako djetinjstvo, Nasiha Kapidžić-Hadžić, zapravo prebire po tanano uštimanim lirskim žicama i budi čarobne zvuke koji nas ogrću toplim plaštom prijateljstva i ljubavi. Od svega toga, poslije svakog susreta sa Nasihinom poezijom, bit će nam ljepše i toplije u duši. A to i jeste razlog da se neprekidno vraćamo njenim knjigama, da iščitavamo i pamtimo njezine stihove i da tako trajno čuvamo uspomenu na Nasihu, tu cvjetnu granu bosanskohercegovačke poezije za djecu. O Nasihinoj poeziji i cjelokupnoj poetici pisali su mnogi književni kritičari, poznavaoci njenog djela i poštovaoci njene potike. Svi su se, uglavnom, složili u tome da je riječ o samosvojnoj lirskoj pojavi, o toplom emotivnom lirskom subjektu koji je snažno obilježio jedan, veoma značajan, period razvoja književnosti za djecu na našim prostorima, posebno u Bosni i Hercegovini. Niko se od njih, međutim, nije ohrabrio da odgovori na jedno veoma važno pitanje: koliko se ovako tanana, zasanjana i očaravajuća lirska ispovijest može održati u brzo nastupajućim ogrubjelim vremenima, u budućnosti koja je sve ogoljenija, neromantičnija, sve udaljenija od tankog lirskog tkanja, od sedefastog veza, karakterističnog za Nasihinu poeziju. Da li će njena poezija moći ostaviti traga čitljivog, shvatljivog i prihvatljivog sadašnjim i nekim budućim generacijama, kao što je u njenoj pjesmi Skrivena priča na glinenoj ploči ostao zagonetan trag crteža ili pisma, kao simbol nekog dalekog života koji se u davnoj nepoznatoj civilizaciji događao. To je razlog da smo napravili i ovaj izbor Nasihine poezije i da smo njenu likovnu opremu povjerili mladim, darovitim ljudima, studentima likovnih akademija u Sarajevu i na Cetinju. Slike koje su Nasihini stihovi oživjeli u ovim mladim umjetničkim dušama dokazuju koliko je ova poezija, bar iz ovog trenutka gledano, još uvijek, a vjerujemo i još dugo će biti, inspirativna i za generacije koje dolaze.

Šimo Ešić