14. juli 1099. Jeruzalem očekuje napad križara koji su opkolili kapije grada. Unutar bedema, muškarci i žene svih doba i svih vjeroispovijesti su se okupili da poslušaju mudre riječi misterioznog čovjeka – kojeg svi znaju kao Kopta.

Pozvao je građane da se obrati njihovim strahovima s istinom: "Od sutra, tamo gdje bijaše sklad, zavladat će nesloga. Tamo gdje bijaše veselje, zavladat će žalost. Tamo gdje bijaše mir, počet će rat koji će trajati toliko dugo da ni u snu ne možemo nazrijeti njegov kraj. Niko ne zna šta nam donosi sutrašnji dan, jer svaki dan nosi svoje dobro ili svoje zlo. Zato, dok me budete pitali što želite znati, zaboravite na vojsku ispred zidina, ili strah ovdje, iza njih. Naše zavještanje neće biti da kažemo onima koji će naslijediti zemlju šta se dogodilo na današnji dan; historija će se već pobrinuti za to. Pričat ćemo zato o našem svakodnevnom životu, o poteškoćama s kojima smo se morali suočavati.

Ljudi počinju s pitanjima o svojim strahovima, pravim neprijateljima, porazu, i borbi; razmišljaju o volji za promjenom, i odanosti i samoći, da bi naposljetku došli do pitanja o ljepoti, seksu i eleganciji, ljubavi, mudrosti i onome što ih očekuje u budućnosti. "Šta je uspjeh?", upitat će ih Kopt. "Da možemo svake noći u krevet poći mirne duše."

Sada, stoljećima kasnije, odgovori mudraca su i dalje sačuvani kao zapisi o ljudskim vrijednostima koje se ne mijenjanju tokom vremena. A u Coelhovim rukama, Rukopis pronađen u Akri nam otkriva da ono ko smo, čega se bojimo i čemu se nadamo u budućnosti dolazi iz znanja i vjerovanja koje možemo pronaći u nama samima, a ne u nedaćama koje nas okružuju.