Pretraga proizvoda

Noćni čuvar pasa
-5%

Noćni čuvar pasa

Softić Faiz

19.00 18.05
-
+
WhatsApp

“Dok se Pašuka rađao, baš tog dana, njegov je otac u jamu u koju se baca štenad bacio vreću punu nakota kućne kuje Lijepe. I kako to biva u narodnim legendama i porodičnim pričama, kako to, možda, biva i u životu, vremenskim poklapanjem dva događaja izmiješale su se duše i sudbine. U čovjeka prešla je duša psa. Faiz to tako ne kaže. Možda u imaginariju njegova svijeta pas niti nema dušu. A možda stvari i ne treba dalje objašnjavati, tek Pašuka zvani Pašče prolajao je kao pas, i poživio je životom koji jest ljudski, ali jest bogme i pasji.

(...) Svašta se tu dogodi, izreda se brojgelovska i bošovska galerija najneobičnijih zavičajnih likova, pet puta se preokrene svijet, dramaturški se priča pet puta rastavlja i očas nanovo sastavlja, pisac se usporedo bavi čovjekovom i pasjom psihologijom, pripovijeda i pripovijedajući ispisuje savršene lirske i pjesničke formulacije… (...) Ovo je pravi Faiz Softić.

I za kraj nešto vrlo jednostavno: ‘čovjek pod brkovima plače ko maksum’. Sitna je razlika, jedva da i postoji, između uobičajene fraze ‘čovjek s brkovima’ i Faizove ‘čovjek pod brkovima’, ali upravo u toj razlici ono je važno u književnosti, ono što je bit jezičnog, pjesničkog i pripovjedačkog talenta, i što stvara čudo u priči. A čudo se sastoji u tome što čitatelj najednom shvati da ne plače čovjek s brkovima, nego plače čovjek pod brkovima. Kad bi plakao s brkovima, značilo bi da su brkovi uzrok plaču, a da je čovjek mimo sebe i svojih brkova. Pošto plače pod brkovima, on iz sebe plače, iz usta, glave, bića… ”

Iz pogovora Miljenka Jergovića

 

“Neko je Faiza otkrio davno, neko ovih dana, a neko će ga tek otkriti. Faiz je ko neki naši domaći opijati: što stariji tim bolji. Ne gubi volju ni tempo ni entuzijazam. U njemu je uvijek budan onaj davni, prvi Faiz koji se klanja književnosti. Neću izreći eureku ako vam otkrijem da je Faiz odavno dobar pisac. Divno da ga neko toliko drugačijeg senzibiliteta kao što je Jergović nesebično veliča. Nekad glas jednog čovjeka vrijedi kao hor. Faiz nije ni ruralni ni zavičajni pisac. On je prosto pisac. A pisac pisca nanjuši.“

Goran Samardžić

 

Podijeli stavku :

Opis proizvoda

“Dok se Pašuka rađao, baš tog dana, njegov je otac u jamu u koju se baca štenad bacio vreću punu nakota kućne kuje Lijepe. I kako to biva u narodnim legendama i porodičnim pričama, kako to, možda, biva i u životu, vremenskim poklapanjem dva događaja izmiješale su se duše i sudbine. U čovjeka prešla je duša psa. Faiz to tako ne kaže. Možda u imaginariju njegova svijeta pas niti nema dušu. A možda stvari i ne treba dalje objašnjavati, tek Pašuka zvani Pašče prolajao je kao pas, i poživio je životom koji jest ljudski, ali jest bogme i pasji.

(...) Svašta se tu dogodi, izreda se brojgelovska i bošovska galerija najneobičnijih zavičajnih likova, pet puta se preokrene svijet, dramaturški se priča pet puta rastavlja i očas nanovo sastavlja, pisac se usporedo bavi čovjekovom i pasjom psihologijom, pripovijeda i pripovijedajući ispisuje savršene lirske i pjesničke formulacije… (...) Ovo je pravi Faiz Softić.

I za kraj nešto vrlo jednostavno: ‘čovjek pod brkovima plače ko maksum’. Sitna je razlika, jedva da i postoji, između uobičajene fraze ‘čovjek s brkovima’ i Faizove ‘čovjek pod brkovima’, ali upravo u toj razlici ono je važno u književnosti, ono što je bit jezičnog, pjesničkog i pripovjedačkog talenta, i što stvara čudo u priči. A čudo se sastoji u tome što čitatelj najednom shvati da ne plače čovjek s brkovima, nego plače čovjek pod brkovima. Kad bi plakao s brkovima, značilo bi da su brkovi uzrok plaču, a da je čovjek mimo sebe i svojih brkova. Pošto plače pod brkovima, on iz sebe plače, iz usta, glave, bića… ”

Iz pogovora Miljenka Jergovića

 

“Neko je Faiza otkrio davno, neko ovih dana, a neko će ga tek otkriti. Faiz je ko neki naši domaći opijati: što stariji tim bolji. Ne gubi volju ni tempo ni entuzijazam. U njemu je uvijek budan onaj davni, prvi Faiz koji se klanja književnosti. Neću izreći eureku ako vam otkrijem da je Faiz odavno dobar pisac. Divno da ga neko toliko drugačijeg senzibiliteta kao što je Jergović nesebično veliča. Nekad glas jednog čovjeka vrijedi kao hor. Faiz nije ni ruralni ni zavičajni pisac. On je prosto pisac. A pisac pisca nanjuši.“

Goran Samardžić

 

author

Softić Faiz

Faiz Softić (1958, Vrbe, Crna Gora) prozni je pisac, pjesnik i publicista porijeklom iz Sandžaka. Školovao se u rodnom kraju, Mostaru i Sarajevu. Bosanski rat ga je zatekao u Sarajevu, gdje ostaje do 1995, kada odlazi u Luksemburg, gdje i danas živi i bavi se književnim radom. Piše za razne listove i časopise. Glavni je i odgovorni urednik revije Bihor, koja izlazi u Luksemburgu na bosanskom i francuskom jeziku. Pored nekoliko zbirki poezije i proze, objavio je tri romana: Pod Kun planinom, Strah od rodne kuće i Ljudi bez adrese. Zasnovan na autentičnom događaju iz Softićevog zavičaja, roman Pod Kun planinom, objavljen je u više izdanja i preveden na francuski jezik, te je prema njemu napisan i filmski scenarij. Njegov književni rad zastupljen je u školskim programima BiH, Kosova i Sandžaka. Knjige su mu bile u mnogim najužim izborima za knjigu godine u Bosni i Hercegovini i prevođene su na francuski, njemački i mađarski jezik, dok su prevodi na albanski i turski u toku. Noćni čuvar pasa je njegov najnoviji roman.

Najpopularnije iz kategorije

više