Opis
“Svojim pjesmama sa ‘zrnom soli pod jezikom’ postao je lucidni opservator i tumač krvavo rasturenog svijeta iz kojeg je pobjegao, i svijeta kao demokratski uređenog simulakruma u kojem se prinudno obreo.”
Stevan Tontić, “Triptih o Dragoslavu Dedoviću”
“Čitav zreli poetski poduhvat Dragoslava Dedovića, počev sa zbirkom O plemenitim ubicama i najmljenim humanistima, preko Kawasakija za Wukmana Dedowitscha, Café Sumatre, pa sve do Dinarskog Bude, u suštini, predstavlja pokušaj da se praktično odgovori na pitanje koje je, svojevremeno, ekstatično postavljala i pjesnička generacija prvog talasa modernizma, sa Crnjanskim na čelu: kako da čovjek pjeva poslije rata?, da parafraziram Dušana Vasiljeva. Da li rat profilaktički potisnuti u zaborav po principu kolektivne amnezije, neuračunljivo ga eksploatisati da se plamen mržnje slučajno ne bi zagasio ili, pak, pisati tekstove koje karakteriše mimikrija pogođenosti, ali koji su – u očima određene publike i institucija, 'najmljenih humanista' – brend koji ima sigurnu prođu? Trebalo bi ga apsorbovati, kao da poručuje svojom poezijom Dedović, a potom ga, kroz poosobljenu optiku, ironiju, 'novu osetljivost', dramu subjektivnosti... osmisliti, povremeno posvjedočiti, ali isto tako postepeno i prevazići.”
Alen Bešić, “Karika koja nedostaje”
“Ove pjesme ne bi trebalo da se čitaju kao egzilantska literatura, iako tuđina u njima igra odlučujuću ulogu. One se ipak oslobađaju balasta nacionaliteta. Naposljetku, one stižu na mjesto koje je Josif Brodski jednom opisao formulacijom: Jezik kao zavičaj.”
Marica Bodrožić, Saarländischer Rundfunk
“Dedovićeva lirika nastala u emigraciji nije tugaljiva već sarkastična. Ona voli lapidarnost i ležerni jezički miks, ona manifestuje radoznalost za otkrovenja na rubu svakodnevnice...”
Ilma Rakusa, Neue Zürcher Zeitung
“Dedović je, međutim, i elegičar od najbolje vrste...”
Nenad Milošević, Iz muzeja šumova
“U formalno-stilističkom smislu Dedovićev poetski izraz najbliži je tradiciji moderne evropske i američke underground poezije... On ne živi više u svijetu koji je srušen – ali srušenost njegovog nekadašnjeg svijeta još živi u njemu!”
Željko Grahovac, Ponestaje prostora
“Poseban ritam, ponekad kao rock, ponekad kao jazz, zarobi čitaoca.”
Eva Schröder, Mittelbayerische Zeitung
“Ovakvo egzistencijalno-poetsko iskustvo dotiče nas u svakom smislu, bez obzira na to što ne pišemo i ne čitamo izmešteni iz prostora domovine.”
Sonja Veselinović, Polja
“Dedović je napisao i neke od najboljih ljubavnih poema srednje generacije moderne srpske i bosanskohercegovačke poezije.”
Mile Stojić, Dani

