Saz u Sarajevu

Saz u Sarajevu

„Sazom i sazlijama bavim se od ranih dvijehiljaditih. Kao i mnogi ljubitelji sevdalinke ovaj fascinantni žičani instrument otkrio sam slušajući gramofonske ploče Muhameda Mešanovića Hamića, Hašima Muharemovića i pjevačice Emine Zečaj u pratnji Selima Salihovića. Činjenica da je tih ploča bilo vrlo malo, u poređenju sa obimnom diskografijom popularne sevdalinke, govorila je da sazlijska strana sevdalijske kulture ostaje van glavnog toka razvoja narodne muzike u drugoj polovini 20. vijeka. Već tada su se za sazlije interesovali samo rijetki zaljubljenici u staru muziku, dok je interes javnosti u potpunosti bio fokusiran na popularnu sevdalinku izvođenu u pratnji harmonike i većih orkestara. Saz je percipiran kao zaostatak prošlih vremena, sveden na amatersko muziciranje pojedinaca i teško uklopiv u nova dešavanja u popularnoj narodnoj muzici Bosne i Hercegovine. Upravo kao takav, saz mi je postao vrlo interesantan. U izvedbama sevdalinki u pratnji saza čuo sam određenu slobodu koja je često nedostajala uštogljenim radijskim produkcijama uz velike narodne orkestre. Čak i utopljene u neobaveznost amaterske muzičke kulture, one su često više pričale priču i nudile pregršt melodijskih, ritmičkih i poetskih dragocjenosti koje su ukazivale na to da je popularna sevdalinka u pratnji narodnih orkestara državnog radija iz socijalističkog perioda tek modernizirana verzija narodne tradicije. Kao muzičaru i istraživaču muzike, autsajderski status sazlija bio mi je neobično šarmantan i poticajan kako za moje kreativno bavljenje sevdalinkom, tako i za istraživanje njene historije.“ Damir Imamović

Regularna cijena KM 0,00
Akcijska cijena KM 0,00 Regularna cijena
U pripremi

Izdavač

Buybook

Ukupno

0,00 KM

Očekivana isporuka: 2—7 radnih dana.

Prikaži sve detalje
Proizvod je dostupan: NE

Autor: Damir Imamović
ISBN:
Godina izdanja: 2026
Broj stranica:
Težina:
Tip uveza: meki
Prevod sa:
Damir Imamović

Damir Imamović

Damir Imamović (Sarajevo, 1978) bosanskohercegovački je muzičar, istraživač muzike, autor i edukator. U periodu između 2006. i 2026. objavio je osam muzičkih albuma, od kojih neke za prestižne međunarodne izdavačke kuće (The Glitterbeat Records, Wrasse Records, Smithsonian Folkways). Sarađivao je sa brojnim muzičarima na domaćoj i međunarodnoj sceni, kao i sa producentima kakvi su Chris Eckman, Joe Boyd i Andrea Goertler. Dobitnik je domaćih i međunarodnih priznanja a britanski magazin Songlines 2021. godine ga je proglasio “Najboljim world music izvođačem u Evropi”. Koncertirao je širom Europe, u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Meksiku, Kini, Indiji, Turskoj. Autor je prve historije sevdalinke Sevdah (Vrijeme Zenica, 2016) te urednik i ko‑autor Historije kvir života u BiH (Sarajevski Otvoreni Centar, 2025). Od 2024. godine radi kao viši asistent na Odsjeku za muzikologiju i etnomuzikologiju Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, gdje trenutno završava i doktorsku disertaciju iz etnomuzikologije.

„Sazom i sazlijama bavim se od ranih dvijehiljaditih. Kao i mnogi ljubitelji sevdalinke ovaj fascinantni žičani instrument otkrio sam slušajući gramofonske ploče Muhameda Mešanovića Hamića, Hašima Muharemovića i pjevačice Emine Zečaj u pratnji Selima Salihovića. Činjenica da je tih ploča bilo vrlo malo, u poređenju sa obimnom diskografijom popularne sevdalinke, govorila je da sazlijska strana sevdalijske kulture ostaje van glavnog toka razvoja narodne muzike u drugoj polovini 20. vijeka. Već tada su se za sazlije interesovali samo rijetki zaljubljenici u staru muziku, dok je interes javnosti u potpunosti bio fokusiran na popularnu sevdalinku izvođenu u pratnji harmonike i većih orkestara. Saz je percipiran kao zaostatak prošlih vremena, sveden na amatersko muziciranje pojedinaca i teško uklopiv u nova dešavanja u popularnoj narodnoj muzici Bosne i Hercegovine.

Upravo kao takav, saz mi je postao vrlo interesantan. U izvedbama sevdalinki u pratnji saza čuo sam određenu slobodu koja je često nedostajala uštogljenim radijskim produkcijama uz velike narodne orkestre. Čak i utopljene u neobaveznost amaterske muzičke kulture, one su često više pričale priču i nudile pregršt melodijskih, ritmičkih i poetskih dragocjenosti koje su ukazivale na to da je popularna sevdalinka u pratnji narodnih orkestara državnog radija iz socijalističkog perioda tek modernizirana verzija narodne tradicije. Kao muzičaru i istraživaču muzike, autsajderski status sazlija bio mi je neobično šarmantan i poticajan kako za moje kreativno bavljenje sevdalinkom, tako i za istraživanje njene historije.“

Damir Imamović

Pošaljite nam upit!