Manđeralo Stipo
Stipo Manđeralo rođen je u Vidošima kraj Livna
1938. godine. Gimnaziju završio u Livnu, a filozofski fakultet u Sarajevu. Od
1962. godine do odlaska u mirovinu radio je kao profesor u livanjskoj
Gimnaziji. U stručnim pedagoškim časopisima pisao je o problemima nastave
jezika i književnosti. Zanimao se i za prošlost Livna i njegove okolice.
Napisao je nekoliko zapaženih radova u Glasniku
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, mostarskoj Hercegovini, sarajevskim
časopisima Odjek i Treći program RTS, livanjskim Tragovima,
Livanjskim vidicima, Svjetlu riječi, splitskom zborniku Kačić,
sarajevskoj Bosni franciscani, splitskoj Starohrvatskoj prosvjeti,
te sudjelovao u radu znanstvenih simpozija. Godine 1987. objavio je knjigu o
livanjskom klesarstvu Gospodari kamena, a 1992. u knjizi Lozićev
ilirski san predstavio po mnogo čemu izuzetno zanimljivoga bosanskog
franjevca Grgu Lozića i objelodanio njegove Bilješke. U Kutiji začuvanje vremena (1996) i Zlatnim rukama (1999) od zaborava je
sačuvao raznovrsne livanjske zanatlije, a u knjizi S Vidoške gradine (2006)
tema mu je njegov uži zavičaj (vidoški kraj) od najstarijih vremena do danas.
Knjigom Livanjski trgovi (2011) prikazao je sva četiri livanjska trga
(od njihovih začetaka do današnjih dana). O bosančici govori u knjizi Pismo
za puk i gospodu. Mnogobrojnim dokumentima pokazao je kako je to zanimljivo
staro slavensko pismo stoljećima imalo raznovrsnu upotrebu.