Opis
“Odbaciti staru dušu, tu izlizanu, istrošenu stvar, i
umjesto nje dobiti novu. Ko to ne bi poželio?“, riječi su Pontusa
Bega, načelnika policije Mihajlopola, zabačenog pograničnog
grada u stepi. Kad dođe u dodir s grupom izbjeglica, ovom
melanholičnom ciniku život se mijenja iz korijena.
U ovom romanu isprepliću se dvije priče: priča o
usamljenom policajcu, i priča o izbjeglicama i njihovom beznadnom lutanju kroz
neplodan i pust krajolik.
Tegobni put izbjeglica postepeno se prepliće s
Pontusovom istragom o sopstvenom porijeklom. Susret sa starim rabinom,
posljednjim Jevrejem u Mihajlopolu, dovodi ga do novih spoznaja o
sopstvenoj prošlosti.
Ovo su imena pjesnička je parabola o sudbini naroda koji i u
dvadeset prvom vijeku neizvjesno luta, priča koja, unatoč svojoj tami, čini se
da još uvijek nudi nadu.
Pročitajte nekoliko prvih stranica

