Ekshumacija duše

"(...) Uopće, ništa se ne može reći, kada sve već ne bi bilo rečeno. Tu je procjep za pjevno, jer pjevno nema usporedbu, ptica pjeva iznova, nikome i svemu se obznanjujući.   Mirza pinjić pronalazi u svijetu tu pukotinu pjevnog. Izmičući "uvijekazivom" govoru, pjevno je jedini još put ka sebi u svijetu. Prve dvije pjesme kojima otvara knjigu jesu - EXUMATION i DAN KAD JE ROĐEN OTAC. Kakav gambit, kakvo otvaranje, kakav izbor puta svojega pjevanja! Formativ koji je odabran, nosit će rimovanje kao kajševe za težak teret.   (...) A tko je pjesnik? Pa glumac, šire, glumac koji reći će već rečen stih u sebi. To je fini PONOĆNI KONCERT, utišan, prilagođen tišini ili ćukovom javljanju iz kestenjara. Pjesnik ga svira. I pjevno utišava."   - Darko Cvijetić -