Lučonoše

Stipo Manđeralo rođen je u Vidošima kraj Livna 1938. godine. Gimnaziju završio u Livnu, a filozofski fakultet u Sarajevu. Od 1962. godine do odlaska u mirovinu radio je kao profesor u livanjskoj Gimnaziji. U stručnim pedagoškim časopisima pisao je o problemima nastave jezika i književnosti. Zanimao se i za prošlost Livna i njegove okolice.

Napisao je nekoliko zapaženih radova u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu, mostarskoj Hercegovini, sarajevskim časopisima Odjek i Treći program RTS, livanjskim Tragovima, Livanjskim vidicima, Svjetlu riječi, splitskom zborniku Kačić, sarajevskoj Bosni franciscani, splitskoj Starohrvatskoj prosvjeti, te sudjelovao u radu znanstvenih simpozija. Godine 1987. objavio je knjigu o livanjskom klesarstvu Gospodari kamena, a 1992. u knjizi Lozićev ilirski san predstavio po mnogo čemu izuzetno zanimljivoga bosanskog franjevca Grgu Lozića i objelodanio njegove Bilješke. U Kutiji začuvanje vremena (1996) i Zlatnim rukama (1999) od zaborava je sačuvao raznovrsne livanjske zanatlije, a u knjizi S Vidoške gradine (2006) tema mu je njegov uži zavičaj (vidoški kraj) od najstarijih vremena do danas. Knjigom Livanjski trgovi (2011) prikazao je sva četiri livanjska trga (od njihovih začetaka do današnjih dana). O bosančici govori u knjizi Pismo za puk i gospodu. Mnogobrojnim dokumentima pokazao je kako je to zanimljivo staro slavensko pismo stoljećima imalo raznovrsnu upotrebu.