Opis
Dominantni pokretač sarajevske ratne rock-scene bila je nasušna potreba za izražavanjem, oslobođena prijeratnog (ali i poslijeratnog) mehanizma komercijalizacije.
Stoga se kao jedan od primarnih motiva i funkcije djelovanja ističe konstruisanje (prividne) “normalnosti” i očuvanje mentalnog i emotivnog balansa. Muzika je poslužila i kao oblik “pražnjenja”, transformacije akumulirane energije i agresivnosti u kreativni naboj, čije je ispoljavanje preraslo u nužnost.
Istovremeno, rock je postao utočište i jedan od vidova eskapizma.
