"Marija Todorova u 'Imaginarnom Balkanu' ne opisuje balkanske narode kao nevine žrtve niti potiče u njima emociju lažne nevino­sti. Ona ih ne štedi zbog toga što se Zapad prema Balkanu ponio neodgovorno, niti potiče opasnu ideju da balkanski narodi nisu historijski akteri ili da je njihova sudbina uvijek u rukama viših sila. Todorova je kao znanstvenica bila savršeno svjesna svog položaja i svoje odgovornosti jer je pišući 'Imaginarni Balkan' imala privilegij da istovremeno bude i izvan predmeta istraživanja i unutar njega, i izvan procesa prikupljanja znanja o predmetu i unutar njega. Ova knjiga nije napisana u ime nekakvog apstraktnog Balkana, Marija Todorova govori u ime onog dijela balkanskih intelektualaca koji razmišljaju o problemu identiteta."