Zlatni pir među ljudožderima: izabrane pjesme, 50 godina

Zlatni pir među ljudožderima: izabrane pjesme, 50 godina

Raspon Simićevih pjesama zauzima pola stoljeća, i u tom rasponu stala je tma i tmuša našeg stoljeća, pišem našeg, jer mislim na dvadeseto stoljeće, ono iz kojeg teško da ćemo ikad izaći. Tu su i ove pjesme, kruže oko zamajca koji generiše ratove i smakove svjetova, sve one smakove koje smo preživjeli. Pjesnik je sam pred svojim licem u ogledalu, svakog jutra, mjeri svoje i tuđe živote, zapisuje izmjereno. Možda se ne može izboriti sa mukom svijeta ali je može za jotu olakšati. Takve su i Simićeve pjesme, pune života čak i kada govore o smrti komšije, prolaznika, matere ili bivše ljubavi. Zlatni pir među ljudožderima je naslov koji upućuje na to da pjesnik mora biti daleko od gomile, sam protiv svih, oboružan istinom kao najjačim oružjem, a pri tome njegova ljubav spram čovjeka ne prestaje bez obzira na sva životna razočarenja. Poezija je tu neuništiva, jača od svake ljudske slabosti. Simićeva poezija je originalan rad jednog uma koji je podešen da vidi stvari na samo njemu svojstven način. Kut iz kojeg on gleda na stvari/stvarnosti pokazuje nam kakvo je Sarajevo bilo u ratu i iza njega, mimo zvanične verzije događaja. Simić je i pjesnik Sarajeva, ali onog jednog drugog grada, skrajnutog, nevidljivog a vidljivog grada, daleko od crvenih tepiha i slavodobitnih fanfara banalne, zaglušujuće stvarnosti. A opet ne stanuje u kulama od bjelokosti, nego se više bavi stvarnim kostima i ranama, ostacima razuma iz našeg zadnjeg rata i Drugog svjetskog rata. Faruk Šehić

Regularna cijena KM 11,00
Akcijska cijena KM 11,00 Regularna cijena KM 22,00 -50%
Akcija Rasprodano

Izdavač

Buybook

Na stanju

Ukupno

KM 11,00

Očekivana isporuka: 5—7 radnih dana.

Prikaži sve detalje
Proizvod je dostupan: DA

Autor: Goran Simić
ISBN: 9789926310974
Godina izdanja: 2024
Broj stranica: 242
Težina: 100
Tip uveza: meki
Prevod sa: -
Goran Simić

Goran Simić

Goran Simić, pjesnik, prozni i dramski pisac, libretist, rođen je 1952. godine u Jugoslaviji, zadnja stanica BiH. Najveći dio života proveo je u Sarajevu, gdje je u statusu profesionalnog pisca radio kao glavni urednik časopisa Lica, te kao pokretač knjižara Valter i Renesansa. Od 1996. godine živio na relaciji Sarajevo – Toronto (Kanada), gdje je djelovao kao gostujući pisac na Massey koledžu, Guelph univerzitetu, Banff centru za umjetnost i Edmonton univerzitetu. Osnovao je izdavačko preduzeće Luna Publications. Objavio je brojne knjige poezije i proze, drame i libreta. Knjige su mu prevedene na petnaestak stranih jezika, poezija mu je uvrštena u bosanskohercegovačke antologije pjesništva kao i u antologije svjetskog pjesništva dvadesetog vijeka. Dobitnik je prestižnih domaćih i stranih nagrada, od kojih se izdvajaju PEN USA, People Award i Award Association Canada. Od 2010. živi u Sarajevu sa četiri usvojena psa.

Raspon Simićevih pjesama zauzima pola stoljeća, i u tom rasponu stala je tma i tmuša našeg stoljeća, pišem našeg, jer mislim na dvadeseto stoljeće, ono iz kojeg teško da ćemo ikad izaći. Tu su i ove pjesme, kruže oko zamajca koji generiše ratove i smakove svjetova, sve one smakove koje smo preživjeli. Pjesnik je sam pred svojim licem u ogledalu, svakog jutra, mjeri svoje i tuđe živote, zapisuje izmjereno. Možda se ne može izboriti sa mukom svijeta ali je može za jotu olakšati. Takve su i Simićeve pjesme, pune života čak i kada govore o smrti komšije, prolaznika, matere ili bivše ljubavi. Zlatni pir među ljudožderima je naslov koji upućuje na to da pjesnik mora biti daleko od gomile, sam protiv svih, oboružan istinom kao najjačim oružjem, a pri tome njegova ljubav spram čovjeka ne prestaje bez obzira na sva životna razočarenja. Poezija je tu neuništiva, jača od svake ljudske slabosti.

Simićeva poezija je originalan rad jednog uma koji je podešen da vidi stvari na samo njemu svojstven način. Kut iz kojeg on gleda na stvari/stvarnosti pokazuje nam kakvo je Sarajevo bilo u ratu i iza njega, mimo zvanične verzije događaja. Simić je i pjesnik Sarajeva, ali onog jednog drugog grada, skrajnutog, nevidljivog a vidljivog grada, daleko od crvenih tepiha i slavodobitnih fanfara banalne, zaglušujuće stvarnosti. A opet ne stanuje u kulama od bjelokosti, nego se više bavi stvarnim kostima i ranama, ostacima razuma iz našeg zadnjeg rata i Drugog svjetskog rata.

Faruk Šehić

Pošaljite nam upit!