Opis
Roman Mome Kapora koji je doživeo
najveći broj izdanja.
„Ovo nije samo jedna od najboljih
knjiga Mome Kapora, ovo je istovremeno i knjiga herbarijum (...da li je uopšte
moguća knjiga herbarijum, u kojoj bi čovek presovao neke dane i neka lica,
poput lepih jesenjih listova opalih sa drveta?) – neka vrsta sentimentalnog
dnevnika čitave jedne generacije, kojoj je pripadao i moj otac. Foliranti govore o njihovim ljubavima, očekivanjima, kafanama u
kojima su sedeli, knjigama koje su čitali, slikarima koje su voleli, filmovima
koje su gledali, gradovima u koje su želeli da odu...
Zato su ove stranice dragocene za sve one koji žele da
saznaju nešto više o pravom početku književnog puta Mome Kapora i da otkriju
šta je na njega uticalo dok se formirao kao umetnik.“
Iz predgovora Ane Kapor
Ova nostalgična priča o ljubavi i
prijateljstvu vraća nas u vreme kasnih pedesetih, kada je autor bio sasvim
mlad. Tridesetsedmogodišnji Momo Kapor seća se sebe sa devetnaest godina,
tadašnjeg Beograda, kao i svih onih ljudi koji su mu tada, na neki način, bili
važni. Ova knjiga je pismo upućena njima, ali je u isto vreme i upečatljiv
dnevnik jednog davno iščezlog vremena.

