Francesca Giannone, Pismonoša, s talijanskog prevela Jovana Šego
PIŠE: Hana Vranac
Fokus romana je na ljubavi ili, kako autorica i sama poentira, pitanju – Šta bi se desilo kada bismo napokon upoznali svoju rodnu dušu, ali ona je već vjenčana za nekog drugog? Giannone donosi priču o strastima u različitim oblicima – konzumiranim, nekonzumiranim i – u gotovo svim slučajevima – zabranjenim. Ipak, u melodramatičnu strukturu unosi podsjećanja na društvenu angažovanost i pionirske korake feminističkih pokreta.
Roman Francesce Giannone, izvorno objavljen 2023, brzo je stekao međunarodnu popularnost i izdanja na nekoliko evropskih jezika. Vodi nas u srce Salenta, gdje će nam vizuelan jezik omogućiti da doživimo vrelinu tla i miris vinograda talijanskog juga, gdje žene ne nose pantalone i ne piju rakiju. Taj svijet nepisanih pravila uznemirit će pojava prve žene-pismonoše.
Giannone nas vodi kroz nekoliko decenija oko Drugog svjetskog rata i pripovijeda o emancipaciji žena, suprotstavljanju konzervatizmu, ratu, fašizmu. Ipak, od ovog romana nije za očekivati historijsku fikciju koja nudi širok društveni kontekst ili duboku analizu političkih fenomena. Oni ovdje djeluju u službi scenografije za melodramatičnu priču o ljubavi i porodici koja oslobađa emocije.
U tom maniru, fokus romana je na ljubavi ili, kako autorica i sama poentira, pitanju – Šta bi se desilo kada bismo napokon upoznali svoju srodnu dušu, ali ona je već vjenčana za nekog drugog? Giannone donosi priču o strastima u različitim oblicima – konzumiranim, nekonzumiranim i – u gotovo svim slučajevima – zabranjenim. Ipak, u melodramatičnu strukturu unosi podsjećanja na društvenu angažovanost i pionirske korake feminističkih pokreta.
Radnja počinje kada se Anna Allavena, na insistiranje supruga Carla, seli sa sjevera Italije u njegov rodni jug. Već njihovim izlaskom iz autobusa, postajemo svjedoci jedne zabranjene hemije između Anne i Carlovog brata Antonnija, a to neće biti jedina (ne)realizovana romansa o kojoj ćemo čitati. Anna se teško miri s ulogom žene na Jugu. Ne ide u crkvu, čita knjige (koje su napisale žene i u kojima je pisano o ženama) i odbija se povinovati nepisanim pravilima sela.
Prekretnica nastaje kada se zaposli kao pismonoša, što uprkos skandalu koji to zaposlenje izaziva, donosi i promjenu Anninog statusa u zajednici. Dostavljajući poštu, ona radi na vlastitoj, ali i opštoj ženskoj emancipaciji, borbi za pravo glasa, borbi protiv fašizma, opismenjavanju. Upravo će potonji gest ovaj roman formalno usmjeriti na roman potrage, a poruka skrivena pod markicom na pismu otvoriti porodične tajne.
Svjedoci smo da sve Annine borbe ni danas nisu završene. Njen iznenađujuće savremen lik za prvu polovinu prošlog stoljeća, te njen autentičan feminizam pisan u ovom stoljeću, podstiču na razmišljanje o društvenom angažmanu ovog romana. On nudi priču o hrabrosti i pojedinkama koje se usuđuju napraviti prvi korak pa nema sumnje da će pronaći put do srca publike željne priča o pobjedi duha u konzervativnom kolektivu.