***
tvoje su noći sve suviše jasne
tebi u stvari ništa drugo ni ne preostaje
možda sviraš neki magični (bijeli) klavir
zar svi te toliko vole? kad rastreseš udove
javiš mi se pogledom očima koje odobrenje
oprost traže tad u šarenom se svjetlu prospe
srebro tvoje kose i ti dolaziš tih i pobožan
pod toplomjer majčine ruke da vedrije
otpočineš
jest
tvoje su noći sve suviše jasne
i dani koji od sutra dolaze
počivaš
ali negdje u noćnome pisku
crv ljubavi rije
Bijeg
Uz prelid glazbe noć ostavlja
grad za sobom; dvije žene u bijegu.
Dodajem list lokvanja, raširen
izmedu njihovih grudi, i tu pelerinu
što širi trag na znojnoj koži
muškarca. Jesu li to oči što ih
promatraju? Ili je, tek, jedno Ikarovo
krilo zaustavilo svoj noćni let
u nemogućem, zaljubljenom pokretu
ispod njihovih potnih vjeđa?
Neko vas promatra, djeve, što
zabrađene svilom bježite u desni
ugao naše slike. Vi, mračna lica,
ne ćutite ljepotu istine. To ukočeno
oko, to svjetlo rasuto po noći,
jedini je svjedok vašeg bijega.
Nota II
Danas, kroz kockasto kačkanu
zavjesu od tila, jutarnje se sivo nebo
raspada i lomi u sićušne četvorine;
jedno Ja koje se budi lagano motri
tu rasparčanu zbilju, kuša da je uvjeri
da zaista postoji, makar u tom grafikonu,
milimetarskom rasjeku svijeta. Potom zbori,
potmulo mrmlja: Dakle, to je ta stvarnost,
male partikule činjeničnosti, zarobljene,
usamljene. Svijet uhićen, u kavezu
od stakla, odalečen od samoga sebe.
Jedna raspršena misao, kao smrskana školjka,
u pljusku valovlja kisne.
Bakunjin: Prolog
Mrak. Na sjedalima diližanse dva muškarca u crnim ogrtačima. Jedan nosi cilindar-šešir na glavi, drugi je raščupane kose poput lavlje grive.
Kiša.
Nepoznati: Kamo idete?
B.: Idem dizati bunu.
N.: Protiv koga?
B.: Protiv cara Nikolaja.
N.: Kako?
B.: Ne znam ni sam.
N.: A koliko novaca imate?
B.: Dvije tisuće franaka.
N.: Nadate li se doći do drugih sredstava?
B.: Ništa određeno. Možda.
N.: Imate li barem preporuke?
B.: Nemam.
N.: Mon Dieu, quel homme! Prvoga dana revolucije, Vi biste bili pravo zakopano blago, a drugoga dana valjalo bi Vas strijeljati! Na koncu, što Vi osobno imate od toga?
B.: Revolucija, gdje god da se pojavi, moja je osobna stvar.
N.: U koju ćete uložiti svih dvije tisuće franaka koje posjedujete...
B.: ... I moj frak, i moj zeleni, donžuanski prsluk od baršuna! Sa mnom je Revolucija, a nadam se da će se u Poznanju prekinuti moje usamljeništvo.
Ako poezija živi od toga
I
Pjevač je izašao sav u vatrenom perju
I pod kanonadom isto tako raspjevanih
Svjetlosnih kaćuša iz domoljubnog zbora.
II
Njegova raširena krila oponašahu
Kretnje njegova želuca, ritmičko javljanje
Nesvladanog nagona u utrobi da klikće.
III
Pljesak se opet prolomio nad gredom.
Ili je to bio samo klepet?
Neke polu-ptice što uči da leti?
IV
Trbuhozborac je držao govor na trgu,
U gradu slijepih. Slama mu je stalno
Izvirivala ispod šešira.
V
Konačno, koka će uvijek snijeti svoje jaje.
Tuš ispod šatre najavljuje vlažnije brige:
Kokot se više ne šepuri po sceni.